Nakon 15 godina stanke, vratila se Tina Vukov. Izlazi joj novi album s obradama klasika, a evo gdje je bila i što je radila tijekom dugog perioda...

Privodi kraju svoj album odličnih obrada na kojem će se, među ostalim, naći i "Kuća pored mora", Poljubac za zbogom", "Još samo večeras", "Taj beguine"... Kada će album izići, koje skladbe će se još na njemu naći i kojim se kriterijima vodila prilikom odabira pjesama - pitali smo Tinu Vukov.
- Album izlazi u listopadu i to mi je pomalo nadrealno s obzirom na to da je od prvog autorskog albuma prošlo već 15 godina. No, sredinom prošle godine našla sam se na kavi s producentom Zvonimirom Dusperom da osmislimo koncept za novi album i njegov je prijedlog bio napraviti obrade starih klasika za koje je znao da su mi posebna strast. U prvi trenutak bila sam skeptična, ali svidjela mi se ideja da tim pjesmama, koje toliko volim, dam vlastiti zvuk i novi život. Sama sam ih sve odabrala i svaka pjesma mi ima posebno značenje, zato kažem da mi je ovo projekt iz strasti. Prilikom biranja kriteriji su mi bili i ti da mi, naravno, vokalno leže te da su pjesme donekle poznate široj javnosti. Neke pjesme već su izašle, a od ostalih naći će se i "Što me čini sretnom", "Jutro će promijeniti sve", "Sve smo mogli mi"... Poseban gost na albumu i pjesmi "Kuća pored mora" je Matija Dedić, s kojim sam drugi put ušla u studio nakon punih 17 godina. Jako sam zadovoljna rezultatom, zaista jedva čekam izlazak i promociju.

Još od samih vaših glazbenih početaka, doimali ste se znatno glazbeno zreliji od svojih vršnjaka; i pjesme su vam bile takve, poput Porinom nagrađene "Il treno per Genova", a sada i ovim novim albumom retro prizvuka to isto potvrđujete... U kojem smjeru ćete nastaviti svoj glazbeni put?
- S prvim albumom "Tuga dolazi kasnije" mogu reći da sam imala sreće jer sam naišla na Roberta Funčića koji je napisao te kvalitetne pjesme, znatno zrelije nego za nekoga od 15 godina, koliko sam onda imala. Visoko sam si postavila ljestvicu i uvijek joj nekako želim biti blizu, težim najboljem. Album obrada je nešto što me zaista veseli, osobito kad dobijem povratnu informaciju da se pjesma dojmila nekoga tko ju je prvi put čuo ili detalji kao što je priča s pjesmom "Taj beguine", za koju je još 60-ih godina hrvatski tekst napisao Hrvoje Dusper, a moja verzija je prva hrvatska zabilježena snimka. Na taj način imam osjećaj kao da sam se malim dijelom ukomponirala u taj glazbeni period. Želim nastaviti svoj put beskompromisno, najvažnije mi je da su pjesme dobre kad su ogoljene i bez ikakvog aranžmana. Melodija koja ima priču je okosnica svega, a dalje je onda stvar vlastitog senzibiliteta kako je uobličiti.

Vi niste od onih izvođača koji često nastupaju, imaju koncerte... Je li bilo kakvih angažmana ovoga ljeta, kada i gdje će vas publika imati priliku čuti?
- Nemam često nastupe, ali birani su. Planiram uskoro promociju albuma, a nakon toga i pojačati nastupe na jesen i zimu.

Jedno vrijeme ste se povukli iz glazbenih voda - bilo vam je previše svega u premalo vremena. Jeste li, da to tako kažemo, "raščistili sami sa sobom", spoznali neke ranije greške i pribjegli nekoj novoj taktici?
- Godine donose svoje pa su mi tridesete donijele više mira i prihvaćanja sebe. Kad gledam unazad, vidim gdje sam bila preosjetljiva, ali ne gledam na to kao na greške nego kao vrijedno iskustvo.

Premda ste imali podužu diskografsku pauzu, sigurno nije nastupila i ona stvaralačka. Zasigurno postoje i autorske pjesme koje čekaju svoje vrijeme?
- Bez obzira na dugu stanku između albuma, nisam bila glazbeno neaktivna. Osim nastupa, nekoliko godina unazad surađivala sam s autorima koji su mi napisali odlične pjesme kao što su "666" ili "Na rubu", i na koje sam također ponosna, međutim, tu je nastupio trenutak kad sam odlučila uzeti pauzu i povući se. Nakon albuma obrada, nastavljam s autorskim pjesmama i slijedi autorski album.

Strast prema jezicima i filozofiji

Oduvijek vas je zanimala glazbena kvaliteta, ne i žanr. No, postoji li neki u kojem se definitivno ne vidite?
- Žanrovi su u današnje vrijeme dosta pomiješani, sve što je u mainstreamu dosta nalikuje na pop, a ostalo je uvijek na margini. Međutim, vjerujem da zaista dobra pjesma uvijek može naći svoj put do šire publike i to mi se prvi put dogodilo s pjesmom "Tuga dolazi kasnije", koja je ispala u polufinalu "Dore", ali brzo postala omiljena među mlađom populacijom i jedna je od najizvođenijih na raznim audicijama. Pjesma sama po sebi mi je najbitnija, ali ipak se nikad ne bih mogla zamisliti u rocku ili elektronici. Ta dva žanra su mi najmanje draga.

Osoba ste koja ne voli govoriti o privatnom životu, stoga su vam definitivno teško padali napisi o vašem ljubavnom životu. Jeste li u međuvremenu "oguglali" i na takve stvari...?
- Uvijek mi je neobično vidjeti sebe u medijima bez glazbenog konteksta, ali s vremenom sam navikla i na to. Ne zamaram se više time što se piše.

Koliko zaljubljenost potiče vaše stvaralaštvo?
- Nisam zaljubljive prirode, ali primijetila sam da me tuga najviše potiče na stvaranje. Ona prava tuga koja mi se ne pojavljuje često, ali kad dođe, pročišćava. Tu onda najiskrenije vidim samu sebe i mogu dati najviše emocije.

Osim glazbe, postoji li u vama strast za još nekim sferama u kojima ste se okušali ili biste to htjeli?
- Oduvijek sam imala strast prema jezicima i filozofiji, ali zasad ne razmišljam ni o čem drugom. Glazba je broj jedan.