Sazrijevanje u sportu, i ne samo u sportu, je put, što krije niz razočarenja. Tako je obično govorio nezaboravni, ali nažalost pokojni predsjednik HNK Šibenik Marko Slavica, čim bi njegovi ‘Narančasti’ posrnuli u trenutku, kad to nitko, ama baš nitko nije to očekivao.
Za sličnom mišlju posegnut ćemo, kad je riječ o neočekivanom debaklu vaterpolista “Solarisa”, koji u uzvratnoj utakmici protiv zagrebačke “Mladosti”. Šibenčani nisu sačuvali “plus 4” (13:9) iz prve utakmice u gostima, a dovoljan im je bio i poraz od tri gola razlike!
Na dobro popunjenim tribinama zimskog bazena u Crnici rasplinuli su se snovi o kvalifikacijama za europsku Ligu prvaka, istinski prijatelji šibenskog sporta šutke su i s nevjericom dočekali zadnji zvižduk sudačkog tandema, koji je bio i znak za neočekivano slavlje zagrebačkih “žabaca”.
Ne, nitko ne može potvrditi kako je prva ovosezonska pobjeda “Mladosti” nad Šibenčanima realan odnos snaga momčadi sa Save i iz Crnice. Riječ je o svojevrsnom “black-outu” šibenskog sastava, koji je dosad dobro vodio i ukomponirao trener Denis Seferović sa svojim pomoćnikom Marijom Ćaletom. Zato, neočekivano i bolno posrtanje vodstvo i prijatelji “Solarisa” ne smiju oživjeti kao smak svijeta. Naporotiv, vrijedi poruka “Glavu gore, Sunčani”!
Putem slavne Šibenke
U Crnici je prije nekoliko godina, zahvaljujući prvenstveno neumornom Tomislavu Cici Niniću i njegovu sjajnom mentoru Perici Bukiću, počelo trasiranje puta sličnog onom kojim je krajem sedamdesetih godina krenula slavna “Šibenka”. S neuobičajenim konceptom da se (šibenska vaterpolska) kuća gradi usporedo od krova i temelja. Ove su se sezone prvi put počeli nazirati zreli plodovi takve sportske politike.
S nekolicinom vrijednih pojačanja (braća Akrap, Vrdoljak) i dvojicom povratnika (Petković, Pelicarić) “Sunčani” su se posve približili hrvatskom vrhu. Pružili su više nego pristojne igre na europskoj sceni, u polufinalnoj kup-utakmici s Jugom izgubili nesretno ili tek u izvođenju peteraca. Istodobno, šibenske vaterpolske nade domogle su se državnog srebra, dok su čak petorica šibenskih golobradih mladića (Kundid, Bujas, Marinčić, De Liddo, Brkić) pozvana “pod zastavu” ili na pripreme hrvatske selekcije njihova uzrasta.
Više nema dvojbe da staru formulu s Baldekina “kako valja usporedo graditi kuću od krova i temelja” treba ponovno primijeniti u hramu šibenske (i hrvatske) košarke. Da Klarin, Pleadin, Paić, Škugor i poneki “stranac” trebaju dočekati spoj s nadarenim mladcima, među kojima su i prezimena Jurić i Šarin, što neizbježno podsjećaju na uspješan put njihovih očeva Mira i Jose(op.p. riječ je o mlađem bratu poznatijeg Jeronima). Ni Šubićevac ne smije bježati od spomenute, stare formule.
Jačanje temelja
- Među juniorima Šibenika ima nekolicina zaista nadarenih igrača, ali i višak onih, koji treningu ne pristupaju dovoljno ozbiljno da bi sutra bili nogometni profesionalci – kazivao nam je internacionalac Ivica Vastić, pod čijim vodstvom “narančaste” nade već pokazuju znakove uspona, o čemu svjedoče remiji s vršnjacima iz Dinama i Osijeka.
Priču o jačanju temelja samo nam je podgrijao Zoran Ninić, nekadašnji prvotimac Šibenika, koji je, igrom slučaja, vodio kadete na ligaškoj utakmici u Makarskoj.
- Talenata na Šubićevcu ne manjka, ali svi skupa moramo dobro zasukati rukave da vratimo stari sjaj nekad poznatoj šibenskoj školi nogometa – otvorio se Ninić. Za kraj valja citirati poruku iz Venecije košarkaškog internacionalca Nevena Spahije glede verbalnog delikta Joška Pandže, trenera košarkaša Šibenke.
- Poslije Pandžine javne isprike ne treba trenirati strogoću na mladom, ambicioznom stručnjaku – poručio je Spahija. Porukom nas je samo podsjetio na zajednički boravak u litavskom Vilniusu, kad je predsjednik Lietovus Rytasa jednostavno objasnio otkaz iskusnom treneru Vladi Đuroviću:
- Prošla su vremena, kad se kočijaškim rječnikom (op.p. oprostite nam kočijaši!) moglo tretirati profesionalne igrače.
I kako se poslije te poruke ne sjetiti Dalićeve teze o “toleranciji i poniznosti”!?