Ako želimo biti do kraja iskreni, onda poslije nedavnog teško objašnjivog poraza Narančastih u Zagrebu, najviše suosjećamo sa skupinom Funcuta, koji nisu žalili ni vremena, ni novca, ni truda da na svoj način bodre svoj Šibenik.
Njihova nepatvorena ljubav krila je i riskantne poteze. Za razliku od skupine šibenskih navijača, koja se na svoj način prošvercala na prazne tribine Ulice pjesnika, kako kolokvijalno zovu stadion Zagreba, ostatak se odlučio za riskantno penjanje na vrh jedne od susjednih zgrada, s koje se povremeno čulo „Hoćemo pobjedu, hoćemo pobjedu…“ A nepatvorena funcutska ljubav nije uzvraćena na pravi način i na pravom mjestu, preciznije na travnjaku.
- Silno griješe oni, koji podcjenjuju navijače. Nogomet se igra za publiku ili, kako u mom zavičaju kažu, za raju. Da je to točno pokazao je ekspresni raspad inicijative o europskoj Super ligi. Bogataši i klupski moćnici nisu imali šanse, kad su se pobunili navijači svih boja i zastava. To je dobra poruka i pouka i našim nogometnim moćnicama. Nemojte se igrati s navijačima – kazivao nam je nedavno Miroslav Blažević Ćiro, koji je kao pravi nogometni „šmeker“ predvidio sumrak spomenute inicijative i kad su mnogi drugi bili uvjereni da su bogataši i bogati klubovi nedodirljivi.
Moj grad-moj klub
Nisu hrvatski (nogometni) navijači, pa tako ni Funcuti bezgrešni kao Djevica Marija ili bez očiglednih mana, ali oni se nerijetko javljaju kao eliksir ljubavi prema rodnom gradu, regiji i hrvatskoj domovini. Ne samo kad se valja snažno oglasiti s tribina, već i u delikatnim, teškim situacijama. Sjetite se samo koordinirane akcije Funcuta u pomaganju starijim Šibenčanima tijekom prvog pandemijskog vala! Dalmatinski navijači bili su u prvim redovima i kad je trebalo pružiti ruku pomoći nesretnim ljudima, stradalim u nedavnom zemljotresu u Sisku, Petrinji, Glini…
Kao dobri duh šibenskog sporta, aktualni dogradonačelnik Paško Rakić, očito, razumije cijelu problematiku, pa i važnost navijača, kad nam je nedavno kazao:
- Grad itekako pomaže Baldekin, ali neće odlučivati o imenima novog klupskog vodstva. Među inim, tražit ćemo i mišljenje Funcuta. Minulih se mjeseci iz dana u dan uvjeravamo koliko je sport siromašan bez navijača.
Šibenski funcuti su svojedobno utemeljili vaterpolskog drugoligaša, sada se, pak, nadaju da će se njihovo dijete Šibenik 1983 plasirati u malonogometnu elitu. U svemu tome vodi ih ne samo ljubav prema sportu, već i prema gradu. S odavno poznatom parolom „Moj grad – moj klub“.
A za one, koji neprestano potenciraju podjele na razini grada, županije i Dalmacija, valja istaknuti da utakmicu u Zagrebu nisu pohodili samo fetivi Šibenčani. U maloj, ali hrabroj šibenskoj navijačkoj ekspediciji bilo je lako uočiti prezimena iz Bilica, Dubrave, Primoštena, Žirja…
Vjerojatno se pitate zašto ne spominjemo funcutska prezimena!?
Pa, razlog je pragmatičan i preventivan. Dosad je svako isticanje bilo kojeg imena iz bilo koje navijačke skupine na području Dalmacije nerijetko značilo i okidač za sukobe navijača različitih boja i zastava. Žalosno, ali istinito.