Ovo je priča o golgeterima Šibenika, ocu i sinu Radi i Klaudiju Vukoviću: Zabijali smo u istim kopačkama

U Muzeju grada Šibenika 21. kolovoza bit će otvorena izložba "Šibenske sportske skaline". Na toj izložbi javnosti će biti predstavljen dio bogate šibenske sportske riznice. Među ostalim, bit će izloženi i brojni predmeti iz osobnih kolekcija šibenskih sportaša.

Tako će publika moći vidjeti odličja Danire Nakić, Perice Bukića, Ivice Tucka i niza drugih proslavljenih sportaša. Nama je za oko zapeo jedan drugi eksponat. Riječ je o kopačkama u kojima su nogomet za Šibenik igrali otac i sin – Rade i Klaudio Vuković.

Otac Rade kupio je kopačke talijanskog proizvođača u Njemačkoj sredinom 80-ih godina, a očito su bile dobre kvalitete kada su dočekale i njegova sina Klaudija, koji je za prvu momčad Šibenika zaigrao kao mladac, 16-godišnjak, ratne 1991. na turniru "Slobodna Hrvatska", ili prvom neslužbenom prvenstvu Hrvatske.

– Takvo je vrijeme bilo, igrači su sami sebi kupovali kopačke. Doduše, klub je znao u novcu vratiti protuvrijednost koju ste potrošili. Nije bilo izbora kao danas, pa kad bismo naletjeli na neke kvalitetne kopačke, odmah bismo ih kupili. Tako sam i ja učinio u Njemačkoj – kaže nam Vuković senior.

Desetak godina poslije oca, Šubićevcem je u njima trčao i sin Klaudio.
– Moji prvi koraci za seniore Šibenika datiraju iz razdoblja Domovinskog rata 1991. i 1992. Niste tada mogli doći u dućan i uprijeti prstom u kopačke i kazati: "Hoću ove." Jedina je opcija bila da uzmete neke rabljene u klubu koje je vrijedni Joso Čičmirko vješto popravljao i prekrajao. Umjesto toga, ja sam uzeo očeve kopačke koje su bile dobro očuvane. I poslužile su mi cijelu sezonu u prvom HNL-u. Evo, još su "žive" i u Muzej smo ih donijeli neočišćene, kako bi izgledale još autentičnije – nadovezao se Vuković junior.

Rade Vuković u Šibenik je došao iz Zadra. Bio je to ozbiljan transfer za ono vrijeme.
– Ja sam prvi nogometaš koji je za igranje u Zadru dobio novac. Primjerice, prije mene je u Zadru igrao i čuveni Josip Skoblar, ali on je igrao mukte. Poslije Zadra otišao je u OFK Beograd i onda je ostvario veliku karijeru. U Šibenik sam došao u lipnju 1971. godine, a trener je bio Krešimir Arapović. Zanimljivo, debitirao sam za Šibenik u Zagrebu pred 50 tisuća ljudi. Da, dobro ste čuli, pred 50 tisuća gledatelja. Igrali smo protiv Zagreba predigru Dinamu i Crvenoj zvezdi. Bili smo jako dobri, oduševili smo Miljana Miljanića, tadašnjeg trenera Zvezde i budućeg izbornika Jugoslavije – prisjeća se Rade Vuković.

Na Šubićevcu je Vuković stariji itekako opravdao prelazak iz Zadra u Šibenik.
– U igračku "mirovinu" otišao sam u sezoni '85./'86. U 15 godina odigrao sam oko 300 utakmica za Šibenik i zabio oko 150 golova... Tko zna, možda i koji više, jer tada se nije vodila precizna evidencija – kaže Rade.

Kažu da ste bili majstor slobodnih udaraca. Ili, kada bi sudac dosudio slobodnjak u opasnoj zoni za Šibenik, Šubićevac je već slavio.
– Ha, tako kažu. Možda dovoljno govori podatak da sam jedne sezone zabio 15 golova iz slobodnih udaraca – skroman je Vuković stariji.

On nije igrao za Šibenik u prvoj ligi, ali je gotovo svaku utakmicu igrao pred punim tribinama.
– Već sam spomenuo svoj debi za Šibenik. Mi smo svaku utakmicu u Šibeniku igrali pred 6000–7000 ljudi. Naročito kad su dolazili Zagreb, Osijek, Rijeka, Borac iz Banje Luke, Novi Sad... Šubićevac je nerijetko bio krcat i kada smo ispali u tadašnju Republičku ligu. Interesantno je da smo u tom rangu natjecanja jednu sezonu igrali zajedno s još jednim šibenskim klubom – Metalcem iz Crnice – spominje se Vuković.

Rade je u Šibeniku bio i trener sinu Klaudiju.
– Bila je to jako nadarena generacija. Tomić, Vrcelj, Đurica, Vrzić, Kulušić... Vodili smo ih ja, Žare Tomić i čuveni Joso Bego – ističe Rade Vuković.

Za razliku od oca, sin je ostavio značajan trag u 1. HNL. Statistika kaže da je Klaudio Vuković za Šibenik, Osijek i Samobor u 1. HNL i Kupu Hrvatske odigrao 256 utakmica i postigao 62 gola. Od toga, za Šibenik 213 utakmica i 50 zgoditaka.

– Ha, rekao bih da je to sasvim pristojno za nekoga tko se s 29 godina ostavio profesionalnog nogometa. Doduše, rano sam i počeo. Već sam rekao, prvi nastup za seniorsku momčad Šibenika imao sam sa 16,5 godina. Bilo je to ratno vrijeme i iz Šibenika je pobjeglo puno igrača koji su nastupali u jugoslavenskoj drugoj ligi. Klub je ostao samo na domaćim i igračima iz omladinskog pogona. Od igrača sa strane, mislim da je ostao samo Xhevdet Muriqi. Dakle, mlad sam počeo i mlad prestao. Ali, prema podatku koji su nedavno pronašla braća Bulat, najviše golova i najviše nastupa za Šibenik u 1. HNL ima moja malenkost. Dakle, mogu biti zadovoljan – govori 43-godišnji Klaudio Vuković, koji je aktualni pomoćni trener Borimiru Perkoviću.

A što desna ruka kormilara narančastog broda kaže o tome kakva će biti ovosezonska Šibenikova plovidba u 2. HNL.
– Očekujem sigurnu plovidbu kroz 2. HNL. Jasno, ako nam se pruži prilika da uhvatimo neku od vodećih pozicija koje osiguravaju borbu za ulazak u viši rang, sigurno ćemo je objeručke zgrabiti – završio je Klaudio Vuković, pomoćni trener Šibenika.