Pomalo oproštajno zvučala je izjava trenera Šibenika poslije punog uspjeha (3:2) u Velikoj Gorici na kraju jesenske etape.
- Ne znam je li ovo moja posljednja utakmica na šibenskoj klupi, ali time se ne opterećujem. Izuzetno sam sretan zbog pobjede nad Goricom. Posebice zbog mojih igrača, koji su, unatoč velikim problemima, sjajno radili cijeli tjedan, kao uostalom čitav prvi dio prvenstva. Zaista je lijepo otići na odmor s tako vrijednim bodovima u gostima. I ne krijem da sam sretan što sam dosad na Šubićevcu radio sa zaista sjajnim momcima, imao jednako sjajne suradnike – kazivao je Mario Rosas, uz pomoć prevoditelja i team-managera Jose Maleša.
Stoga, nećemo okolišati kako bi bilo i više nego nesmotreno da klupsko vodstvo (čitaj: Francisco Cardona i Eduardo Zapata Sierra) posegne za promjenom trenera. Točnije, da se ponovi lanjska zima, kad je bez pravog razloga smijenjen Krunoslav Rendulić.
Teža zadaća
Pogotovu što je Mario Rosas ove jeseni imao još težu zadaću od Rendulićeve. Kruno je dobro znao individualne i kolektivne domete momčadi, koju je gotovo ukomponirao tijekom drugoligaške utrke, dok je Rosas morao slagati praktički novi sastav. Ako odlepršalim pticama dodamo ozlijeđenog Juana Mesu, koji je ove jeseni odigrao malo minuta, onda možemo sastaviti cijelu momčad, koja je minulog ljeta napustila Šubićevac: Labrović, Pajić, Schildenfeld, Mesa, Todoroski – Alimi, Bulat, Martin Alvaro – Prince Ampem, Jurić, Sahiti. Momčad, koja je po kvaliteti u najmanju ruku ravna sadašnjoj.
Olakotna okolnost španjolskom treneru bila je, međutim, činjenica da su na Šubićevac iz različitih razloga pohrlili zaista potentni igrači.
- Ne pamtim da je ijedan prvoligaški klub imao toliko brzih, nadarenih i mladih nogometaša kao ove sezone Šibenik. Igrača, koje vuče lopta prema naprijed, pa ponekad zanemaruju obrambene zadaće. Ne pretjerujem kad tvrdim da je najopasnija prvoligaška momčad, kad ih napadneš visoko upravo Šibenik. Očito se radi o uigranim protunapadima, koji se odrađuju za svega desetak sekundi, a koje nosi trio Delić – Marin – Jakoliš. Valjda mi Šibenčani ne zamjeraju što im stalno spominjem potrebu uigravanja „obrambenih mehanizama“ – kazivao nam je zagrebački stručnjak Rajko Magić, koji je prvi put vodio Šibenčane još daleke 1996.
Nije teško pronaći brojke koje ilustriraju Magićevu tezu. Sa 29 postignutih pogodaka Narančasti su na sedmom mjestu jednako efikasni kao Osijek, koji praktički dijeli prvo mjesto. Istodobno, sa 34 gola u svojoj mreži Šibenčani su treća najslabija prvoligaška obrana. Iza Hrvatskog dragovoljca (49) i Istre (41).
Vladari „donjeg doma“
Iako im „Lokomotiva“ na šestom mjestu bježi za dva boda, nogometaše Šibenika možemo bez problema proglasiti vladarima donjeg prvoligaškog doma. Sa svim klubovima, poredanim od 6. do 10. mjesta Šibenčani imaju pozitivan skor. U dvije utakmice s pulskom Istrom ugrabili su puni plijen ili šest bodova. Po četiri boda inkasirali su u sudarima sa zagrebačkom Lokomotivom i Hrvatskim dragovoljcem.
U međusobnim dvobojima s momčadima iz donjeg dijela prvoligaške ljestvice poravnati su samo sa Slaven Belupom, s kojim su odigrali dva remija. Spomenuti podaci su dodatno važni, jer rezultati u međusobnim susretima postaju itekako bitni, ako kola krenu nizbrdo. Točnije, ako se, u što ne vjerujemo, kojim slučajem otvori drugoligaški ponor.
Zanimljiva je i statistika osvajanja bodova u pojedinim prvoligaškim etapama, podijeljenim u četiri perioda s pet utakmica. Najbogatija berba zabilježena je u zadnjoj etapi, kad je osvojeno 7 bodova, zahvaljujući dvjema gostujućim pobjedama (Istra, Gorica), a najslabija u prvih pet kola, kad su osvojena samo četiri boda. Dobrim dijelom i zbog toga što su Narančasti u tom razdoblju čak pet puta gostovali.
Ostali se šibenski prvotimci jamačno neće naljutiti, ako konstatiramo da su lavovski dio tereta u prvih 20 kola podnijeli vratar Lovre Rogić, najbolji strijelac Marin Jakoliš, „poslovođa“ Mario Ćurić i neuhvatljivi Antonio Marin, koji se prosto preporodio na Šubićevcu. Uz bok spomenutom kvartetu idu Ivica Batarelo, Ivan Delić, Niko Rak, Marcos Mina i Antonio Jakoliš, uz napomenu da je potonji rastao u formi što se jesenski dio prvoligaške utrke bližio kraju.
Ozljede i kartoni su, nema sumnje, spriječili Bilića, Perića, Kvesića i Sahitija da pruže više. Istodobno, teško se oteti dojmu kako su od igrača, koji su uskakali s klupe, najviše pokazali Attys i Cvetković, dok su novim provjeravanjima podložniji Bedoya, Benić, Dasilva, Mena, Torres i Lopez. Šibenski navijači se, pak, posebno raduju domaćim talentima Antoniju Đakoviću, Doniju Grdiću i Viktoru Damjaniću, koji će jamačno u zimskim pripremama tražiti svoje još bolje mjesto pod suncem. Zajedno s još ponekim juniorom.
Složna momčad
Nemojte misliti da smo zaboravili na Stipu Bačelića-Grgića. Izdvojili smo ga namjerno kao dobrog duha momčadi. Rutinera, koji drži atmosferu u svlačionici, te predstavlja toliko potreban most prema gornjem katu na Šubićevcu, na kojem je u zadnja dva mjeseca „kraljevala“ besparica. Stipe je, nema sumnje, i najbolji potencijal da sutra ili prekosutra postane sportski direktor šibenskog prvoligaša.
- Žao mi je što se zbog dugovanja stvorila ružna slika kluba u javnosti, jer na rezultate i igre momčadi svi trebaju biti ponosni. Ja sam ponosan na svoje suigrače, koji su vježbali i igrali kao da nema nikakvih problema. A u mnogim drugim klubovima bi prvotimci u sličnoj situaciji igrali „s pola gasa“. Htio bih kazati da smo mi štrajkali manje radi sebe, a više zbog ljudi u radnoj zajednici, koji su nam 24 sata na raspolaganju. Imamo složnu i potentnu momčad, ali valja poboljšati organizaciju rada u klubu, imati jasnu viziju Šubićevca u mjesecima, pa i godinama, koje su pred nama – otvorio se Bačelić – Grgić.
Spas u Miamiju!
Osim bodovne utrke, u zadnjim adventskim danima okončana je, čini se uspješno, i puno teža bitka za financijski opstanak Šubićevca. Umjesto najavljenih britanskih vlasnika, predvođenih bivšim zagrebačkim glazbenikom Zoranom Cvetkovićem, na medijskim stupcima pojavila se američka tvrtka Juric Holdings LLC iz Miamija. Tvrtka, koja ima nekoliko manjih firmi, među kojima i Konsumo iz Meksika. Logična je pretpostavka da je riječ o „meksičkoj vezi“ Francisca Cardone, ali i, kako doznajemo, „intervenciji“ ozbiljnih, ali zasad anonimnih hrvatskih nogometnih menadžera. Posebno simpatično, dakako, zvuči da je u cijelu priču uključen naše (šibenske) gore list, Primoštenac Marino Jurić. U naslovnoj ulozi.
Naši zagrebački izvori otkrivaju kako je dogovor između Football Smart Internationala (čitaj: Kolumbijaca) i Jurić Holdings LLC (čitaj: Primoštenca Marina Jurića) postignut prije utakmice Gorica – Šibenik. Zato je velika vjerojatnost da će se u cijelosti „pokriti“ dugovi prema prvotimcima Šibenika, radnoj zajednici i većini vjerovnika.
Poslije svih (ne)službenih kontakata nismo, međutim, došli do preciznog zaključka hoće li Juric Holdings LLC postati većinski vlasnik (51 posto klupskih dionica) ili će Kolumbijci s američkim Hrvatom primoštenskih korijena biti u posebnom partnerstvu?
Špekulira se da će američka tvrtka Jurić Holdings LLC davati (posuđivati) Šubićevcu u prosjeku 250.000 eura mjesečno. A ako Kolumbijci ne vrate novac u dogovorenom roku spomenuti će se iznosi automatski pretvarati u dionice ili Marino Jurić će postati ozbiljan suvlasnik, ako ne i većinski vlasnik u šibenskom prvoligašu. Kolumbijska interpretacija postignutog dogovora je nešto drugačija. No, važnije od interpretacije su dogovoreni novčani iznosi.
Da nije riječ o maloj svoti govori podatak kako su ukupne mjesečne plaće na Šubićevcu 1,2 milijuna kuna ili 60 posto od obećanih američkih mjesečnih sredstava. Spomenutu je cifru jamčio i, očito, nesuđeni britanski vlasnik, koji je, navodno bio spreman i kupiti klub od Kolumbijaca. No, Cardona i Zapata su ocijenili da je Kolumbiji, ipak, nešto bliži američki Miami nego London.
U zraku „visi“ dvojba hoće li vlasnici kluba u novim okolnostima povlačiti poteze dodatnog jačanja momčadi ili će, kako se šuška, posegnuti za prodajom igrača, za koje zanimanje pokazuju neki inozemni klubovi!?
Ne može bez Kartela! Kadeti pobjednici Kupa dalmacije
Minula subota nije donijela samo veliki uspjeh seniora u Velikoj Gorici. Slavili su i kadeti Šibenika, koji su postali pobjednici Kupa Dalmacije nakon što su poslije izvođenja kaznenih udaraca nadvisili splitski Hajduk. Zato čestitke šibenskim „tićima“ i njihovu treneru Marku Kartelu.
Evo kadetske momčadi Šibenika koja je osvojila Kup Dalmacije: Ilić, Mihaljević (Vukman), Bikić, Baus, Bosotin (Cinotti), Bačelić (Krpetić), Šikić, Mučić (Kulušić), Šupe (Jurić), Damjanić, Paić (Krišto).
Kartelov uspjeh izmamio je, dakako, i šibensku zajebanciju u stilu „Kolumbijci, ipak, ne mogu bez kartela!“