Lako je šibenskim napadačima kad njihove osnovne radne zadaće obavljaju obrambeni igrači! Ta tvrdnja ima itekako smisla poslije utakmice Šibenik – Cibalia 2:0, u kojoj je dojučerašnju šibensku “crnu mačku” u malog slavonskog miša pretvorio nadareni Ivan Cvijanović, kojemu je, neovisno, o ulozi win-beka, ipak, prvenstvena zadaća zatvaranje koridora prema kaznenom prostoru nadarenog vratara Đakovića.
Pravi apaurin
Mladi (posuđeni) Osječanin zatresao je dvaput mrežu gostiju, ali i promašio stopostotnu priliku iz neposredne blizine, posve usamljen pred vinkovačkim vratarom. Drugu šansu za propuštenih “tradicionalnih” 3:0 pripremio je još jedan nadareni obrambeni igrač. Mladi Solinjanin Duje Dujmović je manirom Joška Gvardiola izmiješao vinkovački zadnji red, te kao na pladnju servirao loptu napadaču Ivanu Božiću, koji se, međutim, nije osladio pogotkom.
– Nisam pristalica sitničarenja oko konačnog ishoda. Bili smo puno bolja momčad, a to je li trebalo zabiti koji gol više, smatram promašenom raspravom. Meni je ova pobjeda djelovala kao apaurin za smirenje neuroze, koja me držala najmanje 3-4 dana poslije nesretnog poraza u Rijeci – kazivao nam je jedan od najstarijih navijača Šibenika, 75-godišnji Zoran Belamarić Mingela, koji pamti još davne utakmice na vojnom igralištu u Mandalini, a čiji je pokojni brat Dražen bio nadareni vratar na Šubićevcu.
Slično kao Mingela razmišljali su i najžešći navijači Šibenika, koji nisu ni ovaj put propustili uobičajeni ritual, kad se poslije utakmice pred zapadnim tribinama okupe prvotimci i članovi stručnog stožera Šibenika s nakanom da podijele radost pobjede s Funcutima.
“Mario, Mario…”, odjekivalo je na zapadu u tim trenucima. Kao priznanje šibenskih prijatelja nogometa treneru Mariju Careviću, koji se prihvatio ne baš zahvalnog posla da stvori nogometnu kemiju u praktički novoj momčadi na Šubićevcu. Da mu vjeruju govorili su ne samo spomenuti povici već i više od tisuću prodanih karata za utakmicu, čime su demantirana nagađanja da će posjet biti manji zbog TV prijenosa i radnog dana.
– Zadovoljan sam, kako ne bih bio!? Ne samo zbog skandiranja naših navijača, već i zbog ostvarene pobjede, kojom smo probili svojevrsnu psihološku barijeru, stvorenu poslije nesretnog poraza u Rijeci.
Nemojte misliti da se nadareni Cvijanović slučajno našao u napadačkoj ulozi. Mi na tome itekako radimo na treninzima. Za njegove poteze potrebna je ne samo nadarenost, već i maksimalan trud da pretrči skoro cijeli teren. Puno smo dobili konačnom odlukom Stefana Perića da nam se pridruži na utakmicama. Lakše je kad imaš igrača s takvom brzinom i duel-igrom. Nema dvojbe da je on “pravi” prvoligaški nogometaš.
Padaju u nastavku
Volio bih, međutim, da gard koji imamo u domaćim utakmicama “prepišemo” i za gostovanja. Da u cijelosti zaslužimo poštovanje ne samo naših navijača, već i nogometne javnosti, pa i bitnih čimbenika u hrvatskom nogometu – ustvrdio je više nego zadovoljni Carević.
Iako trener Šibenika nije o tome govorio eksplicite, vjerojatno je, kad je spominjao “poštovanje nogometne javnosti, pa i bitnih čimbenika u hrvatskom nogometu”, dijelom ciljao i na arbitražu internacionalca Igora Pajača u prvih tridesetak minuta susreta Šibenik – Cibalia. Teško se oteti dojmu da je sudac u tom razdoblju na neprihvatljiv način tolerirao (pre)oštru igru Vinkovčana.
A tezu o “jednakom gardu” lako je ilustrirati brojkama. U četiri domaće utakmice Šibenik je ostvario četiri glatke pobjede uz impresivnih 11:0, točnije još gosti nisu osjetili slast pogotka na Šubićevcu. Suprotno tome, “narančasti” su u dvije gostujuće utakmice primili čak sedam pogodaka, uz napomenu da je vjerojatnija teza o padu koncentracije u drugom poluvremenu, jer su i protiv Solina, i protiv Orijenta u prvoj fazi utakmice “narančasti” ostvarili prednost od dva pogotka, 2:0 u Dugopolju, te 3:1 na riječkoj Krimeji.
Jednako je teško izbrisati osjećaj da je u zadnjoj fazi susreta sa Cibaliom trener Šibenika počeo (polu)glasno razmišljati o idućem gostovanju u Sesvetama u subotu. Otud i brojne izmjene, od kojih jedino žalimo za preranim izlaskom Ivana Laće. Napadača, koji je gotovo prespavao prvo poluvrijeme, a zamijenjen je upravo poslije očiglednog buđenja. U prvim minutama nastavka Skradinjanin se iskazao prodorima, driblinzima i asistencijama.
Suprotno tome, dobro je što je Carević uzeo “i ovce, i novce”. Sačuvao je od napora najboljeg napadača Josipa Majića, kojega još uvijek muči bol u ramenu, a zabilježena je nova, peta pobjeda u prvih šest kola. Dobrim dijelom i zbog toga što je Cibalia, neovisno o svom iskustvu i tvrdoj igri, pokazala manje od ostalih slavonskih momčadi (Vukovar, Zrinski Jurjevac i BSK Bijelo Brdo), koje su dosad gostovale na Šubićevcu.
Gorka iskustva
Na redu su Sesvete, s kojima je Šibenik u prošlosti imao, također, gorkih iskustava. Prije osam godina “narančasti” su u predgrađu Zagreba poniženi sa 4:0. Zbog toga Carevićeva želja o jednakom šibenskom gardu u gostima kao na Šubićevcu ima dodatnu težinu.
Osim toga, Sesvete su se probudile prvom pobjedom (1:0) u gostima protiv Solina u Dugopolju. U sudaru s momčadi, koja vrvi od iskusnih (Mađar Lovrencsics) i mladih, nadarenih igrača (op.p. Hajduk je susjedima posudio čak sedmoricu svojih juniora).
No, gotovo smo sigurni da će Funcuti, pojačani svojom zagrebačkom “sekcijom” stvoriti “pravu” atmosferu i u Sesvetama. Dovoljnu za novi šibenski uspjeh. Kao prvi ozbiljan korak u stvaranju toliko potrebne zimnice.
Osmanković će biti operiran?
Povratak iskusnog Stefana Perića ne znači samo jačanje kvalitete i sigurnosti zadnjeg reda, već i rješavanje brojčane problematike u konkurenciji za taj dio šibenske momčadi. Gotovo je sigurno da dosadašnjeg zapovjednika obrane Kemala Osmankovića čeka zahtjevna operacija kralježnice, te Carević tako skoro neće moći računati na njega.