StoryEditorOCM
NogometANALIZA NOGOMETNE JESENI

Igre su bile i bolje od konačne bodovne bilance: prvi dio sezone otrkio je jednu istinu - bez pojačanja neće ići na proljeće

Piše Ivo Mikuličin
27. prosinca 2020. - 10:35

Nije nimalo loš dojam o šibenskoj nogometnoj jeseni. Ruku na srce, zebnja nas je pritiskala prije početka prvoligaške utrke. Zbog straha od jake konkurencije, nedostatka očekivanih akvizicija i problema oko dolaska novog klupskog vlasnika. Ako želimo biti do kraja iskreni valja detektirati i kratka razdoblja, kad se pretjerani ljetni pesimizam, zbog vrijednih bodova (Hajduk, Rijeka), preobrazio u nerealni optimizam.

No, konačna jesenska bilanca od 13 bodova poslije 16 kola s dvije otkazane utakmice (Lokomotiva u Zagrebu, Istra na Šubićevcu) ima zapravo solidan predznak. Svatko, tko je očekivao da će šibenski nogometni brod lako ploviti sigurnim vodama sredine prvoligaške ljestvice, nije bio realan u odnosu na pravo stanje stvari na Šubićevcu.

Sve bi, dakako, bilo još i bolje da Narančasti nisu ostvarivali bodove na refule. U tri prve i posljednje tri jesenske utakmice Šibenčani su ostali praznih ruku. Uz nespornu konstataciju da su igre bile i bolje od konačne bodovne bilance. I temeljnu konstataciju da je šibenska igra bila prepoznatljiva. S jasnim trenerskim rukopisom.

U sredini natjecanja, točnije u 8 kola osvojeno je svih 13 bodova. Otud i potreba da se žali za nekim propuštenim prilikama (Varaždin, Slaven Belupo i Gorica na Šubićevcu). No, u sva tri je susreta sreća izdala Rendulićevu četu. I ne samo sreća. Protiv Varaždinaca nije dosuđen očit kazneni udarac (guranje Pandže) za Narančaste, dok je želja za pobjedom na domaćem travnjaku u sudaru sa Slaven Belupom sasječena u startu. Pogotkom gostiju, ostvarenim za samo dvadesetak sekundi igre. No, ne smijemo bježati ni od razmišljanja u drugom smjeru.

- Neka se javi netko tko je sa sigurnošću mogao prognozirati da ćemo mi savladati Hajduka u Splitu ili europski jaku Rijeku na Šubićevcu - s razlogom se pita trener Šibenika Krunoslav Rendulić.

Sastav bez lutanja

Iako je u minuloj jeseni minutažu dobilo čak 27 igrača, kormilar Šubićevca nije nimalo lutao oko udarnog sastava. Čak je devetorica igrača (Labrović, Pajić, Bilić, Kvesić, Bulat, Čurić, Prince Ampem, Sahiti, Jurić) odigrala 13 ili 14 utakmica.

Vjerojatno je da bi toj grupi pripadao i Boris Pandža da ga nisu zadesili žuti kartoni i neugodna ozljeda koljena, te mladi Kolumbijac Juan Camilo Mesa, koji je relativno kasno stigao na Šubićevac, a koji poslije debija više nije ispadao iz udarne jedanaestorice.

Statistika je zaista ponekad majka lažnih zaključaka. Primjerice, mladi Skradinjanin Ivan Laća odigrao je formalno čak sedam utakmica, no kad bi se zbrojila njegova stvarna minutaža, ne bi bilo dovoljno minuta za jedno poluvrijeme. Laća je, naime, dobivao prilike na kapaljku u zadnjim minutama susreta ili sudačkoj nadoknadi.

Laća je samo jedan od argumenata tezi kako Šubićevac vrvi od mladih nadarenih igrača (Todoroski, Niko Rak, Martin Alvaro, Grdić…), koji moraju još žešče prionuti treninzima, raditi na vlastitoj tjelesnoj spremi i tehničko-taktičkim zadaćama. U pravu je zapravo pristigli junior madridskog Reala.

- Tek, kad sam stigao na Šubićevac, shvatio sam kolika je razlika između juniorskog i seniorskog nogometa. Da valja biti čvršči, brži, tražiti brža rješenja - priznao je Martin.

No, nisu samo spomenuti mladci na listi onih, koja moraju dijelom promijeniti svoja razmišljanja o nogometu. Nisu ove jeseni bili rijetki susreti, kad su glavni vezisti Marko Bulat i Mario Ćurić nervirali 'potezom više' ili gnjavili loptu umjesto da posegnu za brzim i okomitim pasovima, te pravodobnim udarcima. Zašto kriti da je u završnici prvenstva bio očigledan i pad forme izuzetnog nadarenog vratara Nediljka Labrovića? Njegova statura ili zavidna figura momka, koji je gotovo dvometraš traži više sigurnijih izlazaka na nabačene lopte. Svejedno, iz slobodnjaka ili kornera.

Neophodna pojačanja

Karlo Bilić i Prince Ampem su, nema sumnje, najugodnija šibenska iznenađenja u prvoj prvoligaškoj etapi. Impresivno je njihovo izrastanje od prosječnih drugoligaških u pouzdane prvoligaške nogometaše. No, još uvijek 'visi' pitanje je li aktualni kadar Šibenika dovoljan za prvoligaški opstanak ili jesu li posve u pravu oni koji drže da u svakoj liniji (obrana, veza, napad) treba po jedno 'pravo' pojačanje. Takav dojam potencirala je upravo zadnja utakmica s Osijekom, kad su u startnoj postavi izostali Paić, Pandža i Ćurić, neovisno što je i u tom susretu dojam o šibenskoj igri bio osjetno bolji od konačnog rezultata (0:1). Bilo je lako primjetno da su Osječani do zadnjeg trena strepili od šibenskih napada u završnici susreta.

Tko sretniji od Krunoslava Rendulića, ako je točna teza novih vlasnika da su, osim Mese, i ostali kolumbijski mladci (Jefferson, Nieva…) spremni pojačati konkurenciju ili da se prvom sastavu uskoro posve približe domaće nade Grdić, Rak i Laća!? No, to je, blago rečeno, osjetljiva tema, usko vezana za potrebu pojačanja s trojicom prokušanih nogometaša. Jer, upravo će mladci lakše stasati u momčadi, koja ne strepi za opstanak. A dogovor o tome mora uslijediti rekordnom brzinom, jer se prvenstvo nastavlja već 16. siječnja izuzetno važnom, zaostalom utakmicom protiv Istre na Šubićevcu. Broj odgođenih prvoligaških i kup-utakmica prosto tjera na ozbiljno razmišljanje da se ovosezonska utrka umjesto u četiri etape (čitaj: 36 kola) skrati na tri kruga s ukupno 27 utakmica. O temi, koja na kraju jeseni muči cijeli hrvatski nogometni puk. Ne samo Narančaste.

Mudro sa sucima

Suce i suđenje ostavili smo za kraj, ali ne kao šećer već povremeni gorki pelin. Gola statistika govori da je za Narančaste u 14 utakmica dosuđen samo jedan (Gorica), a za njihove suparnike (Slaven Belupo, Istra, Dinamo, Osijek) četiri kaznena udarca.

Dozvoljavamo sebi procjenu da je Šibenik na eklatantan način oštećen u četiri navrata. Izmišljeni slobodni udarac u zadnjoj minuti riječke utakmice donio je pobjedu domaćinu, dok je nedosuđeni kazneni udarac za Šibenik omogućio nezasluženo slavlje Varaždincima na Šubićevcu. Sporan je i dosuđeni kazneni udarac za domaćina u Koprivnici, a pogotovu neponavljanje šibenskog penala u Gorici.

Lako je zamjetno da u svim tim (ne)prilikama vodstvo Šibenika, za razliku od nekih drugih klubova (Gorica, Varaždin…), nije reagiralo ni službeno ni medijski. O svojevrsnoj Gandhijevskoj politici Šubićevca u toj problematici već smo javno razglabali. No, možda je takvo ponašanje braće Bulat, Rendulića i ostalih zapravo mudro, kad je riječ o dugoročnom i osjetljivom poslu na stabilizaciji novog prvoligaša.

25. travanj 2024 23:12