Šibenik je minulog vikenda na Hitrec-Kacijanu imao dva junaka. Luka Celić i Vice Kendeš donijeli su Šibenčanima prvu maksimirsku pobjedu u povijesti. Vice je bio možda i najraspoloženiji igrač "narančastih" na zagrebačkom travnjaku. U trideset je minuta, kao metronomski pogođena Perkovićeva zamjena, napravio više nego neki u cijeloj utakmici. Konačno, pobjedonosni je pogodak Šibenika pao poslije njegova strelovitog prodora i asistencije. Međutim, nogomet je surov sport, u kojemu se na kraju dana broji samo jesi li zabio ili nisi. Da je Celić promašio, pisali bismo "uzalud ti trud, Vice". No, Luka je na pravi način vrednovao akciju svoga suigrača. Zakucao loptu u gol. Za naslov jesenskog prvaka.
– Tražio sam ligaški pogodak još od prvog kola i Osijeka. Silno sam želio zabiti. I uspio sam. Baš sada, kad je bilo najpotrebnije – zadovoljno kazuje Luka Celić, maksimirski junak Šibenika.
Nema više grča
Na Hitrec-Kacijanu je Celić potvrdio kako je jedan od najzahvalnijih šibenskih prvotimaca. Gdje god ga trener Borimir Perković "instalira", Luka igra podjednako dobro. Protiv Varaždina je na desnom krilu mijenjao Kukeca. U Zagrebu je igrao na zadnjem veznom umjesto Bulata. A odavno je priznao da najviše gušta kad ordinira kao istureni veznjak, iza napadača.
– Snađem se, prilagodim zahtjevima trenera. Lani sam jedno vrijeme igrao i špicu. Ni to mi nije problem. Moram reći da je u gostima čak i nešto lakše igrati zadnjeg veznog. Bolje kontroliraš igru, više imaš loptu u nogama nego kao polušpica. No, neću skrivati da se najljepše osjećam u veznoj liniji s Markom (Bulat, op.a.) i Rocom – iskreno će 21-godišnji polivalentni veznjak.
Nevjerojatan je preokret u igri koji su Celić i društvo uradili od utakmice – i jedinog poraza – u Bijelom Brdu. Pobjeda nad drugom momčadi Dinama bila je peta u nizu. A minute su Perkovićev sastav dijelile od izbacivanja Hajduka iz Kupa.
– Rekao bih da nam je u početnoj fazi prvenstva problem bio grč u kojemu smo igrali. Nakon što smo se morali rezultatski vraćati protiv Osijeka i Međimurja, u svakoj smo utakmici strahovali da ne primimo rani pogodak. Tek smo od utakmice protiv Lučkog počeli igrati opuštenije. Do tada najjačoj obrani lige dali smo tri komada. Promijenili smo način razmišljanja. Vrhunac je bio derbi s Varaždinom. To je bio dvoboj koji smo morali dobiti – ističe Celić.
Žalim zbog stanke
Šibenske prijatelje nogometa minula zbivanja na Šubićevcu vraćaju tri sezone unatrag. I tada je Šibenik bio jesenski lider. No, dojam je da je aktualna atmosfera u svlačionici i klubu bolja nego u to vrijeme. O tome svjedoče i scene iz Maksimira, gdje su se pobjedi jednako radovali i pričuvni vratar Rogić i Okechukwu, iako nisu igrali ni minute.
– Razlika je u tome što je danas više domaćih igrača. Oki i Lovre su povratnici. U tu su se atmosferu dobro uklopili najstariji, Pandža i Kukec. Obojica su pravi profesionalci, koji imaju pozitivan duh – govori Luka.
Šibenik je prije tri godine na kraju jeseni bježao Cibaliji pet bodova. Ista je razlika i sada u odnosu na Varaždin. No, Šibenčani je mogu podebljati u Dugopolju...
– Pomalo žalim što nas čeka stanka jer smo uhvatili dobar zamah. No, što je, tu je. Veliku bismo stvar napravili s pobjedom u Dugopolju. Čeka nas težak teren, tvrd protivnik. Falit će nam Prince koji bi njihovim ne baš okretnim stoperima zadao puno muka. Nedostaju i njima dvojica igrača, ali mi samo moramo razmišljati kao da u Dugopolju igramo odlučujuću utakmicu u borbi za Prvu ligu – poručuje Luka Celić.