Za desetak dana, 8. travnja će Dario Šarić proslaviti 27. rođendan. Tek 27. s obzirom da je, recimo, euroligaški debi upisao za Zagreb još u listopadu 2011. godine, već na ljeto 2012. zaigrao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, prije točno sedam godina osvojio ABA ligu sa Cibonom, da bi sad, evo, odrađivao svoju petu NBA sezonu...
- Jesam, dobro sam, baš odlično - veselo će Dario iz Charlottea gdje su Sunsi noćas zaključili još jednu turneju po Istoku. - Samo sam mislio da će ove sezone, s obzirom na skraćeni raspored, i putovanja biti kraća. Da bi na kraju ispalo kako su te turneje još i duže.
To međutim nimalo ne kvari raspoloženje među Sunsima, po dosadašnjem omjeru jednoj od Top 3 momčadi lige. Sa Šarićem kao čovjekom s klupe, onaj koji ulazi u igru kad izlazi Deandre Ayton i s rezervnom petorkom možda i prvi put u NBA karijeru ima priliku u napadu nešto kreirati za druge.
- Pozicija i uloga su drukčije od onoga što sam navikao do sada u karijeri, ali sretan sam i zadovoljan jer momčad pobjeđuje. Evo, recimo, tu što sam posljednjih nekoliko utakmica odigrao slabije mi nimalo nije pokvarilo raspoloženje.
Malo mu za sriću triba, rekla bi Doris Dragović...
- Toliko mi je dobro u Phoenixu da me iz takta nije izbacio ni Covid na početku sezone, niti to što sam izvrnuo nogu pa također morao pauzirati. Sve sam uspio “ishendlati”, a i nije bilo previše teško jer me koronavirus nije jako napao, tek sam dva dana imao temperaturu.
Protekli tjedan donio je pak jedan određeni stres jer u četvrtak je bio trade deadline na kojem je u razmaku od nekoliko sati četrdesetak igrača promijenilo klubove. Dovoljno da se Dario prisjeti studenog 2018. kad je iz Philadelphije mijenjan u Minnesotu.
- Čim te jednom zamijene, više ne možeš sve to mirno pratiti, ma koliko su mi u klubu ponavljali da se ništa neće dogoditi. Nikad mi nije bilo jasno zašto se čeka taj zadnji dan, zašto klubovi ne rade promjene i ranije s obzirom da imaju tu mogućnost. A ne ovako da se u posljednjih pet minuta prijelaznog roka razmijeni pola lige. Srećom, Sunsi se ovaj put nisu uključili.
Nisu ni trebali s obzirom da su u prijelaznom roku prije početka sezone odradili vrhunski posao dovođenjem Chrisa Paula, koji je mladu momčad Montyja Williamsa digao na pomalo i neočekivanu razinu.
- Ne bih rekao da smo mi neko veliko iznenađenje, odbija Šarić tu priču: - Još prošle sezone se prije prekida u našoj igri vidio napredak, izgubili smo gomilu utakmica na jednu loptu, većinom zbog vlastitih gluposti. Onda je došao taj “bubble” gdje smo “kliknuli”, napunili se samopouzdanjem i u ovu sezonu ušli uvjereni da ćemo izboriti doigravanje. Svi smo znali da toliko vrijedimo. Sad, nismo mogli pretpostaviti da ćemo biti ovoliko visoko, ali ponavljam, znali smo da vrijedimo i zato mislim da naše pobjede nisu iznenađenje.
Na Phoenixu se definitivno vidi ruka trenera Williamsa.
- Za razliku od puno njih koji rade šablonski, on kao bivši igrač i sad već prilično iskusan trener definitivno ne spada u tu kaegoriju. Odličan je taktičar sa sjajnim osjećajem za igru, veliki natjecatelj - kako to Amerikanci kažu - “old school” stila, a opet zna kad treba popustiti, dozirati igrače i momčad kroz sezonu.
Što vam je donio Chris Paul i kako izgleda dijeliti svlačionicu i teren s najvećim playmakerom svoje generacije?
- Prošle godine sam pričao o tome koliki je užitak igrati s Rubijom zbog njegovog razumijevanja igre, čitanja protivničkih obrana, genijalnih dodavanja... I Ricky je u svemu tome bio zaista dobar, dok je Paul još jedna razina više. Njega uostalom ni ne trebam hvaliti, 12 izbora za All-Star i činjenica da ga se smatra jednim od najboljih “floor generala” u povijesti lige govore dovoljno o njemu.
Kakav je u komunikaciji s obzirom da ga kroz karijeru prati glas izuzetno zahtjevnog tipa koji nijednom suigraču nije prezao reći sve što ga ide, zbog čega i nije pretjerano omiljen među nekim bivšim suigračima iz zvjezdanog ešalona?
- Mogu samo potvrditi da je zahtjevan, što definitivno ne smatram manom. Postavlja se mentorski, inzistira na detaljima, uvijek zna kojeg igrača napasti, kojeg pozvati u pick, stalno upozorava s koje strane stajati... Jednostavno pobjednik, od početka karijere sve momčadi svojim dolaskom čini boljima, razumije košarku na jednoj posebnoj razini.
Paul je boljim učinio i Devina Bookera, već godinama prvu zvijezdu Sunsa.
- Ne znam odakle krenuti u priču o njemu... Ako je Embiid još uvijek najdominantniji s kojim sam igrao, Booker nije daleko. Ili je barem najkompletniji moj suigrač ikad. Nisam vidio nijednog koji zabija takvom lakoćom. I može sve. Završiti s obje ruke, pogoditi dugu dvicu, tricu iz driblinga, floater, ima i vrhunsku igru leđima. Zapravo je šteta što prije nije imao bolju momčad jer za mene je on jedan od pet najboljih napadača lige, definitivno među podcjenjenijim igračima.
Velikim dijelom i zato jer još uvijek čeka svoju prvu utakmicu u doigravanju u koje ove godine Sunsi ne žele samo ući i predstaviti se.
- Ne, ne bi nas zadovoljilo izboriti doigravanje i ispasti u prvom krugu jer smatram da osim Lakersa, koji kao prvaci i zbog LeBrona Jamesa zaslužuju poseban respekt, nijedna druga momčad na Zapadu ne bi trebala biti nedodirljiva u seriji. Sa svima se mi možemo pobiti.
Takav stav imaju i drugi, primjerice Utah za koju igra Bojan Bogdanović. Međutim, to što su Sunsi i Jazzeri dobri, što su u stanju izboriti polufinale Zapada, nije dobra vijest za reprezentaciju Hrvatske koju od 29. lipnja do 4. srpnja u Splitu čekaju kvalifikacije za OI. Potencijalno bez jednog ili čak obojice najboljih igrača.
- Imamo specifičnu situaciju u našem sportu jer NBA gura svoju politiku, a FIBA svoju i to dovodi do ovakvih bizarnih situacija. Da vam budem iskren, nisam siguran što se mora poklopiti da zaigram u Splitu jer ne znam hoću li trebati odraditi nekakvu izolaciju prije priključivanja reprezentaciji. Što se tiče Bojana i mene, čini mi se da sigurno barem jedan od nas neće moći igrati kvalifikacije.
Ako i bude tako, navijat ćemo da onaj koji dođe odvede Hrvatsku u Tokio kako bi se drugi onda tamo mogao priključiti.
- Sve stoji, samo ne mogu vjerovati do čega smo došli. Da ja ne mogu glasno i jasno reći kako bih volio igrati za reprezentaciju na kvalifikacijama jer to znači da s druge strane navijam protiv sebe. Suludo.