Ugodna i ležerna, a na trenutke i konstruktivna ljetna ćakula s Ninom Lokasom, starim Funcutom, koji svoju ljubav prema šibenskim klubovima ne iskazuje samo bodrenjem, već i u volonterskom radu na Baldekinu.
- U susret novoj sezoni pokrili smo se točno onoliko, koliko nam je dug lancun. I igrački, i financijski. S uvjerenjem kako smo okrenuli novu stranicu povijesti Šibenke, da smo na ispravnom sportskom putu- posegnuo je Lokas za kratkim rečenicama. Kao ilustraciju trenutačnog „pravog stanja stvari“ u šibenskom košarkaškom prvoligašu.
Dakako, obojici se oteo uzdah pri spomenu moćne šibenske momčadi „u pečalbi“(Radovčić, Badžim, Nakić, Bilalović, Gabrić, Širko, Gulin, Dario Šarić, Slavica, Bilan), koja ljeti najčešće basketira u matičnom košarkaškom hramu na Baldekinu, a koja bi nesumnjivo bila još jača kad bismo joj pridodali neprežaljenog Domagoja Šarića. Nadarenog beka, koji se umjesto za košarkaški dres odlučio za svećeničku mantiju.
- Nemojte misliti da smo se mi u klubu odrekli spomenutih,zasad, izgubljenih sinova. No, moramo poštovati njihove želje, financijske planove i igračke ambicije. Posve svjesni da im ne možemo pružiti više od onog, što im nude poznatiji i bogatiji klubovi – još jednom se na jasan način oglasio Lokas.
Objektivno, misija je povratka članova spomenute (neformalne)šibenske momčadi trenutačno u sferi „nemogućeg“. Tu grubu istinu sugerira i jedna (polu)ozbiljna izjava iz službenog dijela Baldekina u stilu „ Koliko su realne šanse za povratak najvećeg dijela naših igrača, koji su se kao u Šibenskoj baladi rasuli kao šibensko staro sime, vjerojatno najbolje govori detalj kako smo najsigurniji da će nam se kad – tad vratiti Dario Šarić!“
Zašto smo posegnuli za izrazom „(polu)ozbiljna izjava“!? Pa, zato što poslije pariškog nadmetanja košarkaša Srbije i Sjedinjenih Američkih Država kao naučna fantastika djeluje mogućnost da šibenski suigrač Vasilija Micića i Nikole Jokića u američkom Denveru osvane na Baldekinu.
No, nema dvojbe da je ta nakana barem u Šarićevom primozgu prvenstveno iz emotivnih razloga ili, za njega i nas, Šibenčane, pomalo bolne istine da, poslije Dražena, najbolji šibenski košarkaš nikad nije odjenuo seniorski dres matičnog kluba. Jasno je, također, kako emotivnu želju starijeg Šišija dodatno grije činjenica da se u matični klub vratio njegov kum (i suigrač iz kadetskih dana) Martin Junaković, za koga Darijo Šarić vjeruje kako bi šibenska košarkaška kola mogao pokrenuti u pravom smjeru, te da će ga kad-tad sačekati na Baldekinu.
Junaković bi, zahvaljujući svom iskustvu i nespornoj kvaliteti, trebao biti nositelj igre „novouglazbljene“ Šibenke. Klonimo se posebnog potenciranja nekih imena, ali nema dvojbe kako aktualni igrački roster pruža različite mogućnosti u kreiranju ovosezonske igre novom, mladom treneru Zadraninu Roku Jurlini. Dakako, bilo bi mu još lakše da nije ozbiljno presušilo nekad bogato šibensko košarkaško vrelo nadarenih mladaca. No, to je tema za neku drugu priliku.
Među Funcutima, koji s jednakim guštom hrle na Šubićevac i Baldekin, tinja jedva skrivena želja da novi košarkaški kormilar Zadranin Jurlina u svom trenerskom putu slijedio uspješni hod Makaranina(i hajdukovca) Marija Carevića.
Kao još jedna lijepa trenerska i dalmatinska priča. Priča, što bi išla dodatno na mlin onima, koji ne žele nepotrebne razmirice na dalmatinskim sportskim usporednicama, a koji rado posežu za omiljenom izrekom autora ovih redaka. Točnije, stavom da nitko na Šubićevcu i Baldekinu nije furešt, kojemu je poslije šibenske utakmice potrebno manje od jednog sata ugodne vožnje da bi se domogao svog užeg zavičaja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....