Vjerujem u autorski film i šibensku publiku

Filmske večeri srijedom u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić odavno su postale prepoznatljiv, gotovo kultni programom ove kulturne ustanove, a tijekom šest godina koliko je prošlo od projekcije prvog naslova prikazano je više od 180 filmova iz europske i američke kinematografije, različitih žanrova i vrsta. Bilo je tu drama, krimića, horora, komedija, akcije.. igranog i dokumentarnog filma. I sve na radost nemalog broja ljubitelja sedme umjetnosti koji, da nije filmskih srijeda u knjižnici, mnoge filmove, redatelje i glumce koji su obilježili i snažno utjecali na razvoj filmske umjetnosti, u Šibeniku nikada ne bi gledali.  Zahavljujući Nikici Šupi, voditelju i kreatoru programa, strastvenom zaljubljeniku u film, nesuđenom studentu režije, koji je u knjižnici zaposlen kao - domar, to se ipak nije dogodilo.
– U šali znam reći da je moj posao, ono za što primam plaću, zapravo moj hobi. Moj pravi posao, moja prva ljubav i strast je film. To je vrlo dobro znao i pokojni ravnatelj knjižnice Milivoj Zenić, a sve je počelo još 2016.
Sve je tako počelo 2010. godine.
-Prije mene jednu je godinu filmske tribine radio Rino Efendić iz Splita. Koncepcija je takva da prije gledanja filma publika posluša kratak uvod u autorski film, jer to je glavna odrednica mog programa, kako bi bolje razumjeli ono što će gledati – reći će Šupe.

Zastarjeli priručnici

Film ga je, pripovijeda, zanimao još od mladosti. Premda u gradu koji je 90-ih izgubio sva tri, nekada vrlo popularna i posjećena, kina, gdje nije postojala mogućnost gledanja kinotečnih filmova i autorskih ciklusa na televiziji, što je svojedobno bila redovita praksa filmskog programa javne televizije, do činjenice da su se u kinima uglavnom prikazivali komercijalni hitovi, upoznavati filmsku umjetnost nije bilo nimalo lako.
– U takvim okolnostima u malom gradu gdje nisam imao istomišljenike, u vrijeme prije interneta, moje upoznavanje i razumijevanje filma počelo je upravo u gradskoj knjižnici dok je još bila na Baldekinu gdje sam fotokopirao dva sveska filmske enciklopedije koja je tada bila jedini kompendij o filmu. U knjižnici sam našao i jedini priručnik o režiji, a bio je iz 1947. godine.  Ali, nije mi smetalo. U Zagrebu sam išao gledati jedan rani Kubrickov film i očekivao sam da će biti puno ljudi. Ali bili smo samo ja i voditelj kinokluba Zagreb. Projekcija se nije održala, a nas dvojica završili smo na kavi i razgovarali i filmu. Tada sam shvatio da ni u većim sredinama sve nije bajno. Tu sam gdje jesam. U malom Šibeniku, što ne znači da trebam odustati od filma. Iz te ljubavi kasnije su se izrodili i ovi moji filmski programi – kazao je Šupe.
Nakon završene prometno-tehničke srednje škole poželio je ipak upisati režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dva je puta pokušao, ali nije uspio proći prijemni, nakon čega je odustao. Život mu je, reći će danas, otvorio neke druge putove i nije mu žao.
Njegov filmski ukus okrenut je autorskom filmu. Zato na filmskoj špici, osim redatelja, gleda tko je scenarist, jer ako se tu nađe ime poput Aarona Sorkina, koji je scenarij napisao i za hvaljenu seriju "Zapadno krilo," ili, recimo, direktor fotografije kao što je Emnanuel Lubezki, onda je to jamstvo da je film dobar.