-Toga valjda samo kod nas ima, pa čekam već dva sata da upišem dijete u radionicu na Međunarodni dječji festival. Valjda smo i mi ludi kada toliko čekamo!
Komentar je to jedne 35 - godišnje mame koja se nije mogla načuditi kako to da u današnje vrijeme u kojem ništa ne funkcionira bez interneta, društvenih mreža i svakojakih aplikacijama, dijete se u neku festivalsku radionicu može upisati jedino uz dugotrajno čekanje, a njezin komentar klimanjem je odobrilo još nekoliko roditelja.
I zaista, informatička era kao da je zaobišla šibenski teatar, pa se djeca u radionice mogu upisati jedino „pješke“! Nasred atrija kazališta postavljen je stol za kojim sjede dvije djevojke kojima prilazi jedan po jedan roditelj, a one potrebne podatke olovkom upisuju u bilježnicu. Očito im baš to i ne ide tako brzo pa se red napravio i ispred kazališta, a da građani ne bi pretjerali u svom nezadovoljstvu i gunđanju budno je nadzirao i jedan zaštitar.
Takve gužve, čekanja na suncu i nevjerojatni gubitak vremena očito će se ponavljati i sljedećih dana od 10 do 14 sati sve do 9. lipnja do kada traju upisi.
Radionički program MDF svake godine privuče nekoliko stotina predškolaca i osnovnoškolaca, a zanimanje, očito, ni ove godine neće biti manje. Ove godine održat će se ukupno 37 slikarskih, lutkarskih, literarnih, filmskih i brojnih drugih radionica.
Mnogi su složni u tomu kako upravo radionički program daje posebnu dimenziju i vrijednost šibenskom festival! Ali, ako će mnogi mališani svoje djetinjstvo pamtiti i po sudjelovanju u tim radionicama (nekima će one možda odrediti i ono čime će se u baviti u budućnosti), njihovi roditelji te iste radionice ne bi smjeli pamtiti po muci čekanja i višesatnog stajanja u redovima! U 21. smo stoljeću, zar ne!
