Šibenčanka Maja Klarić, pjesnikinja, urednica i književna prevoditeljica, ove godine posebno se raduje prvom jesenjem mjesecu.
Na Međunarodni dan pismenosti, 8. rujna, u Zagrebu će joj biti uručeno “Priznanje Đurđa Mesić”, nagrada Hrvatskog čitateljskog društva koju je dobila još i knjižničarska savjetnica Dijana Sabolović-Krajina iz Koprivnice. Šibenska putopjesnikinja, kako sebe voli zvati, nagradu, koja ime nosi po prerano preminuloj znanstvenici i istaknutoj knjižničarki Nacionalne i sveučilišne knjižnice, dobila je zbog zasluga u promicanju čitanja i pismenosti.
Vijest da je postala laureatkinja na Majinu adresu stigla je sredinom srpnja, kada je bila u završnici priprema za još jedan međunarodni pjesnički susret – “Šumski pjesnici” u Istri. Čitanje poezije uz krijes, uz slap i ponor Butori, koji se nalazi blizu mjesta Šterna, na cesti koja povezuje Buje i Oprtalj, samo je jedan od projekata koji je pokrenula i organizirala ova Šibenčanka, koja živi na relaciji Šibenik – Umag. Među njima je i manifestacija “Aime Cesaire” na žalu Martinske, čitanje poezije pjesnika i političara iz dalekog Martinika koji je u Šibeniku boravio tridesetih godina prošlog stoljeća, na poziv svog prijatelja, uglednog hrvatskog znanstvenika i akademika Petra Guberine.
Upravo u šibenskom Docu, u kući Guberinovih, točno nasuport Martinskoj, Cesaire je počeo pisati svjetski poznatu “Bilježnicu povratka u zavičaj”, svojevrsni manifest borbe za crnačka i uopće ljudska prava. Bilježnica je objavljena 1947. godine u Parizu, a na hrvatski je prevedena tek prije dvije godine. U prijevodu Vande Mikšić, knjigu je objavila šibenska “Fotopoetika”, kulturna udruga kojoj je Maja Klarić jedna od osnivačica. Ista je udruga pokrenula i prvu pjesničku rezidenciju “Vesna Parun” na Zlarinu.
Putujuća knjižara
Klarić je do sada objavila zbirke putopisne poezije: “Život u ruksaku”, “Quinta Pitanga”, “Nedovršeno stvaranje” i “Četiri elementa” te dva prozno-poetska putopisa: “Vrijeme badema”, u kojem govori o svom hodočašću na Camino de Santiago, te “Približavanje zore: Put 88 hramova”, koji je nastao nakon hodočasničkog pješačenja po Japanu i obilaska 88 hramova na 1200 kilometara dugom putu.
Otprije tri godine, Maja je postala i ponosna vlasnica putujuće knjižare koju je smjestila u preuređeni Volkswagenov kombi kakav su nekada vozili hipiji. Za volanom svoga jedinstvenog Bookmobila, Maja putuje po Hrvatskoj, mahom u manja mjesta u kojima nema kulturnih događanja te u njima promiče knjigu i čitanje i organizira radionice za djecu. “Priznanje Đurđa Mesić” nesumnjivo je stiglo u prave ruke.
– Jako me dirnulo i razveselilo to priznanje, koje se dodjeljuje prvi put. Smatram ga jednom od najvećih nagrada koje sam mogla dobiti za svoj rad jer moje cjelokupno književno djelovanje, od samih davnih početaka do danas, ima za cilj upravo to – promicati čitanje među svim uzrastima. O putovanjima pišem i zato da oni koji vole putovati pročitaju i malo poezije. Šumske smo pjesnike odveli u šumu kako bi ljubitelji prirode došli u doticaj s čitanim stihovima. I moja pokretna knjižara Bookmobil od početka ima misiju da dovede knjige i književne programe tamo gdje ih nema i da knjigu učini dostupnom svima. Tako da mi je ovo priznanje dalo do znanja da netko primjećuje moj rad, da ima neki svoj odjek i smisao i veliki mi je vjetar u leđa da nastavim raditi sve to što radim. Za njega me je kandidirala Snježana Klarić, s kojom vodim udrugu “Fotopoetika”, budući da je upoznata sa svim mojim projektima, kojima se bavim već više od deset godina, i zna koliko se trudim promicati čitanje. Ipak, nagrada me je iznenadila, nikad nisam ništa radila radi nagrade pa je ona uvijek iznenađenje i poticaj za daljnji rad – govori Maja.
Dodaje kako ni sama još ne zna kako nagrada izgleda i u kojem obliku dolazi jer će se dodjela održati na Međunarodni dan pismenosti, 8. rujna, u sklopu stručno-znanstvenog skupa “U obranu čitanja naglas: poticanje rane i obiteljske pismenosti”. No ono što dobro zna jest da je za nagradu uvelike zaslužan upravo njezin Bookmobil.
– Bookmobil mi je pomogao da sve te projekte dodatno stavim u oko javnosti, njega je dosad posjetilo jako puno ljudi, obišla sam mnoge ustanove, vrtiće, škole, dosegnula jako veliki broj aktualnih i budućih čitatelja. Ponekad se iznenadim koliko je popularan, koliko ljudi za njega zna. Nedavno sam snimila i radiodokumentarac o njemu za Treći program Hrvatskog radija “Bookmobil – knjižara na kotačima”, urednik je Nikica Klobučar, nakon čega je uslijedio i esej Slavenke Drakulić u Jutarnjem listu. Sve mi to stavlja osmijeh na lice, raduje me što je moj nekadašnji mladenački san ostvaren i raste, što stavlja knjigu u centar pozornosti i potiče razgovor o njoj.
Izdavački pothvat
Maja Klarić odnedavno je ušla i u “poduzetničke” vode: otvorila je obrt u sklopu kojeg će objavljivati ne samo svoje, nego i knjige drugih autora. No najvažniji događaj u posljednje dvije godine za nju je rođenje sina.
– Najvažnije što mi se dogodilo u životu općenito jest da sam postala majka. Moj sin Oliver samo što nije napunio dvije godine. Za to vrijeme uglavnom sam se bavila majčinskim obavezama i guštima, nastojala sam i pisati o tome, o iskustvu majčinstva i rastu s djetetom, premda nije uvijek lako odvojiti vrijeme za tako samotnu aktivnost kao što je pisanje. Sve sam svoje poslove i vještine – prevođenje, uređivanje knjiga, gostovanja – okupila u obrtu “Kolibri”. To je, baš kako sam i maštala da će biti, mala izdavačka kuća koja u pripremi ima nekoliko jako zanimljivih projekata. Na pomolu je knjiga koju ću objaviti u suradnji s “Frakturom”, s kojima sam već potpisala ugovor za zbirku poezije iranske pjesnikinje Meimanat, prevedenu s farsija. Na toj, ali i na još jednoj knjizi, surađujem s Hrvatsko-iranskim društvom Irandustan i iznimno cijenim suradnju s Ebtehajem Navaeyom, koji mi donosi sve te lijepe projekte. Pripremam i jedan zanimljiv prijevod sa slovenskoga... Imam osjećaj da je “Kolibri” tek krenuo, ali da je krenuo kako treba! Također, u posljednje dvije godine razvio se i projekt Pjesnička rezidencija “Vesna Parun” na otoku Zlarinu. Zahvalni smo na moralnoj i financijskoj potpori Grada Šibenika i Ministarstva kulture i medija jer su prepoznali važnost te rezidencije. Za koji dan dolazi nam pjesnikinja Katja Grcić iz Splita, koja je treća rezidentica na našem programu – zadovoljno konstatira.
Iako joj je majčinstvo prioritet, zbog njega se nije odrekla svojih snova i onoga što je čini osobom kakva jest. Čak ni putovanja. Smatra kako ne bi bilo dobro da je drukčije.
– Jednostavno sam prilagodila svoje poslove i planove kako bih mogla uživati i u majčinstvu, ali i ostalim svojim strastima. To znači da pišem manje, ali svejedno pišem, jer je to u mojoj srži. Znači da putujem kraće, ali svejedno putujem, i kad god mogu vodim Olivera sa sobom. Svi moji projekti idu dalje, ništa posebno ne pati, dapače, prešlo je u neku novu dimenziju. Otišli smo na obiteljsko putovanje po Siciliji i shvatili da je putovanje s djetetom i te kako moguće i jako zanimljivo, da se može i da treba ići, što češće. No na portugalski sam Camino ipak išla sama. Nakon godinu i pol dana otkako se Oliver rodio, shvatila sam da mi treba malo vremena da sagledam što se sve dogodilo u meni i oko mene, da budem nakratko sama i sagledam u kojem ću se smjeru dalje razvijati, kako će se razvijati moje pisanje. To mi je iskustvo bilo jako važno i svim roditeljima bih savjetovala da, ako mogu, odvajaju povremeno vremena za sebe jer ih to može samo učiniti boljim i prisutnijim osobama. Portugalski Camino za mene je bio idealan odabir jer traje svega deset dana, hodanje je zahtjevno, ali ljekovito, krajolik jako lijep, a logistika puta praktički unaprijed organizirana, budući da su se sve Camino rute, od 2010. godine kad sam ga prvi put prešla, jako razvile i popularizirale – rekla je šibenska putopjesnikinja.
Radno ljeto
Ovo ljeto, pak, protječe joj vrlo radno. Iza nje su “Šumski pjesnici”, održani 4. kolovoza, a pred njom Šibenik i Hrvatski festival putnika (Croatian Travel Festival) koji će se održati od 31. kolovoza do 3. rujna.
– Ovo ljeto je za mene prilično radno. Imam nekoliko prijevoda kojima se bavim, a projekti se ubrzano razvijaju pa i oko toga imam pune ruke posla. Za ovu smo godinu pripremili novu višejezičnu zbirku s radovima pjesnika koji su gostovali na “Šumskim pjesnicima” u drugih pet godina održavanja manifestacije. Već smo objavili jednu zbirku nakon prvih pet godina. Na zbirci je bilo dosta posla budući da svaka pjesma dolazi s prijevodom, s originalnog jezika na hrvatski ili s hrvatskoga na engleski. Kako smo imali goste iz Slovenije, Mađarske, Sirije... trebalo je pronaći dobre prevoditelje poezije, a zatim i lekture. Zbirka je upravo tiskana i uskoro će se moći nabaviti preko naše stranice www.fotopoetika.com. U povodu nadolazećeg Croatian Travel Festivala dodijelit će se i Nagrada “Dijana Klarić” u spomen na moju sestru, i to po jubilarni, 10. put, pa bih htjela pripremiti poseban program prilikom te okrugle obljetnice. U pripremi programa pomaže mi Vlatka Vužić, koja već niz godina vodi festivalski program, uključujući dodjelu nagrade. Osjećam da joj ona puno znači i zapravo je Vlatka bila ta koja je dala ideju da organiziramo izložbu, projekcije ili nešto slično, i na toj sam joj inicijativi strašno zahvalna. Upravo se spremam za gostovanje na Refugee Week Festivalu u Otočcu, koji se prvi put organizira u našoj zemlji. Zajedno sa svojim partnerom Goranom odradit ću nekoliko čitanja i tribina. Stoga mogu reći da je ljeto prilično radno – poručuje Maja Klarić, koja od sada ima i svoju internetsku stanicu, a u Šibenik će, po svemu sudeći, stići u svom Bookmobilu. Ako je putem sretnete – zatrubite!