Ako dobra fotografija govori više od tisuću riječi, koliko onda govori 360 stupnjeva?
Napisao je to 16-godišnji Marko Samodol, najmlađi član Fotokluba Šibenik i učenik Škole likovnih umjetnosti u Splitu, nakon što je na svoj Youtube kanal postavio 5,5-minutni filmić "Međunarodni dječji festival – 360°". Film je rezultat zajedničkog projekta s prijateljem Leonardom Miodragom, nastao zahvaljujući novoj tehnologiji i kamerama koje snimaju u 360 stupnjeva, te je vrlo je brzo izazvao pozornost i komentare u superlativima.
– Moja je prva ideja bila da na ovogodišnjem MDF-u vodimo radionice za djecu, to jest da radimo videoreportažu o samom festivalu. Znam koliko je meni, kada sam došao u šibenski Fotoklub, bilo važno kada bi mi stariji dali savjet i učili me kako se nešto radi. Najviše mi je u tomu pomogla Regina Koštan, a sada je tu i internet. Zato sam želio da napravimo tu radionicu na festivalu. Prijavili smo svoj projekt, ali su nas odbili uz objašnjenje da nema novca, pa smo Leonardo, koji odlično radi i koji na jesen odlazi u Dansku na akademiju za vizualnu komunikaciju i multimediju, i ja odlučili to sami napraviti. Javili smo se Samsungu, njima se to svidjelo te su nam poslali mobitel i kameru s kojim smo snimali. Naravno, u priču je bila uključena i ekipa "kičma-transa“ koja je obilazila i radila na svim festivalskim pozornicama i lokacijama u gradu. Nakon snimanja trebalo je taj materijal kompjutorski obraditi, montirati… Ali bilo nam je nešto novo i zanimljivo.
Fotografijom se počeo baviti kao 10-godišnjak, gotovo slučajno, ali ga je ona u međuvremenu potpuno osvojila i zarazila kao droga, smije se Marko. Sa šibenskim Fotoklubom od 2013. izlaže na svim klupskim izložbama, a u sklopu Hrvatskog fotosaveza sudjelovao je i na nekoliko međunarodnih izložaba. Prije mjesec dana serija njegovih fotografija o požarima osvojila je prvu nagradu na natječaju za najbolje radove na temu katastrofe, koji je raspisao Državni ured za zaštitu i spašavanje.
Zbog fotografije upisao je i umjetničku školu u Splitu, i to nakon što je godinu dana u "izgubio" u šibenskoj Tehničkoj školi. Roditeljima je, kaže, nakon osnovne škole, bilo teško samog ga pustiti u drugi grad. Zbog toga je upisao srednju školu u rodnom gradu, ali nije išlo! Na kraju ih je i to „smekšalo“, a u novoj školskoj sredini Marko se preporodio.
– Puno učimo i radimo, a profesori su odlični. Super mi je!
Od prvih fotografija koje je počeo raditi s očevim fotografskim aparatom do najnovijih radova puno je toga naučio.
– U početku sam fotografirao sve i svugdje i sve objavljivao na Fejsu. Kada sada usporedim prve radove i najnovije, vidi se velika razlika. Nigdje ne idem bez fotoaparata. U početku se snima onako usput, a sada znam negdje čekati i dva sada da se dogodi „onaj“ trenutak – ističe Marko, koji svoju budućnost, bez trunčice sumnje, poput prijatelja Leonarda, vidi u vizualnim i multimedijalnim komunikacijama.
Za dobru fotografiju, dodaje, uz sve izazove tehnike, ipak je najvažnije oko.
– Ako imaš dobro oko, fotografiju možeš napraviti i mobitelom. Imam aparat iz 2013. godine, ali sada skupljam novac za bolju opremu – priznaje Marko, a priznaje i kako je sada u ljetnom điru pa je kupanje na Jadriji najvažnije. Ali ni tu ne ide bez fotoaparata. Obvezno i onog za podvodno snimanje!
