Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u povodu smrti glumice Mire Furlan jučer je objavilo nekrolog u kojemu je istaknuto niz njezinih glumačkih dostignuća, ali i iznesen podatak o njezinu odlasku iz HNK i Zagreba, koji je izazvao polemiku u komentarima na Facebooku.
Naveli su da je odlazak u SAD 1991. godine zbog političkih razloga bio trenutak prestanka njezinog rada u Hrvatskom narodnom kazalištu. Suprotno od navedenoga, poznata je činjenica da je Mira Furlan zapravo dobila otkaz kao prvakinja HNK-a 1991. početkom Domovinskog rata.
U mnogobrojnim komentarima HNK se optužuje da je 'falsificirao povijesnu istinu, da je propala posljednja šansa da se HNK iskupi te se njihov tekst naziva sramotnim.'
O svemu se nakon brojnih optužbi na Facebooku oglasio redatelj Ivica Buljan koji je između ostalog poručio da kao ravnatelj Drame HNK u Zagrebu osjeća sram zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti kazalište i Zagreb.
Njegovo obraćanje Jutarni list prenosi u cijelosti:
- Za ispričati se mrtvome je kasno. Imali smo u životu mnogo prilika da to učinimo, a nismo. Smrt Mire Furlan me pogodila kao mnoge ljude koji su je voljeli. Mira je bila nezamislivo dobra glumica, spisateljica i humanistkinja. Obožavao sam je u svim filmovima, od „Štefice Cvek u raljama u života“, „Za sreću je potrebno troje“, „Ljepote poroka“, ulogama u tv-serijama „Velo misto“, „Putovanje u Vučjak“ a najviše - u kazalištu. Anabellu u Fordovoj tragediji „Šteta što je kurva“ gledao sam pet puta.
A Mira kao Helena u Euripidovoj tragediji i u Magellijevoj režiji! Helena koja gliserom odlazi u noć Bračkog kanala! Taj prizor zadržat ću u najdragocjenijim slikama koje ću pokazivati svojoj usnuloj pameti u posljednjim danima. Mirina Helena kao da se pitala: a što ako nikad nije bila u Troji? Je li njezin otmičar sa sobom ponio samo oblak, iluziju? Što ako je taj rat ratova vođen u ime ljepote samo ogromna podvala, priča o uzvišenoj klopci, o razornoj fascinaciji? Krađa identiteta, privid vojnog herojstva? Ovom ulogom Mira je, kao velike heroine, simbolički odredila svoj put. Iz prljavih ratova ostala je neokaljana lešinarima koji su je htjeli jedni ubiti, a drugi prisvojiti.
Gubitak osobe koju smo poznavali i koja je obilježila naše živote može biti prilika da iz njezine biografije preuzmemo najbolje vrijednosti i dalje ih njegujemo. Iz života Mire Furlan mogli bismo preuzeti mnogo. Mogao bih od sebe tražiti da glumce vodim prema onako vrhunskom glumačkom umijeću kojim je Mira vladala, posebnom jer se ne ravna prema pravilima, već po golemom znanju, intuiciji, ljepoti i senzibilnosti kojima je bila beskrajno obdarena. O potrebi poštovanja drugog, o neprihvaćanju mržnje, baš nikakve mržnje, već o ljubavi koja ju je pokretala u svim područjima života.
Jutros, kad sam čuo vijest o njezinoj smrti, stavio sam pjesmu „Samo da te malo“ koju je snimila s bandom Davora Slamniga. Mira je bila i - fantastična pjevačica.
Mnogi su objavu prokomentirali: HNK pokušao zaboraviti kako je otjerao Miru Furlan. Kao ravnatelj Drame HNK osjećam sram zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti kazalište i Zagreb. Miro, molim te da nam oprostiš. Oprosti i vranama koje su bile u prilici i na mjestu da to kažu, a nisu. A danas grakću i nas optužuju za svoju nečistu savjest. Takmiče se kao u finalu Krležine drame da se najedu pažnje i nauživaju reflektora koji obasjavaju tvoj odar.
Napisala si pred smrt: "Gledam zvijezde. Noć je jasna, Mliječna staza se čini tako blizu. Onamo ću uskoro poći i ja. Svi smo mi zvjezdana prašina. Nisu to loši izgledi. Nemam nimalo straha." Kao da čitam "Hadrijanove memoare" Marguerite Yourcenar ili slušam Bowieja. Vaša zvjezdana prašina neka nam baci malo svjetla u ovu tužnu balkansku krčmu, zaključio je Ivica Buljan, ravnatelj Drame HNK u Zagrebu.