Budućnost plesa u gradovima uz Jadran ovisi o plesnim pedagozima, a oni, baš kao i plesni umjetnici, teško napuštaju Zagreb. Zato je opstanak plesne umjetnosti u manjim sredinama u prvom redu na zaljubljenicima u ples koji tamo već žive. Složili su se oko toga sudionici kritičkog parkoura Suvremena plesna scena u jadranskoj zoni koji je održan u sklopu Šibenik Dance Festivala.
- Prije pandemije novog koronavirusa Plesni teatar Sjene imao je stotinjak polaznika godišnje. Budući da u Šibeniku nemamo dovoljno stručnih ljudi za njihovu pouku, raspisivali smo natječaje na koje bi se rijetko javljao netko iz Hrvatske. Voljeli bismo imati plesne pedagoge koji bi ovdje prezimili – odradili sezonu od rujna do svibnja te pokazali čemu su poučili svoje polaznike - kazala je Zorana Mihelčić, utemeljiteljica Sjena i Šibenik Dance Festivala.
Sjene postoje već 21 godinu, a festival ove godine ima svoje deseto izdanje.
- Otvorenje preuređene Tvrđave sv. Mihovila 2014. godine dalo mi je mogućnost da festival dignem na novu razinu. Zato smo pomno birali plesne predstave koje mogu biti bliske širokom krugu gledatelja - rekla je Mihelčić.
Zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca svijetlu bi plesnu budućnost mogla imati još dva dalmatinska grada – Zadar i Split.
- S IKS festivalom je počeo razvoj plesne publike u Splitu. Sada razvijamo novi plesni festival usmjeren djeci. U Splitu postoje trud i znanje, ali izazov je odnos s lokalnom upravom. Mi joj trebamo dati odgovor na pitanje zašto nam je potreban suvremeni ples, a od nje očekujemo da nas čuje i shvati te da ples uvrsti u strateški plan razvoja kulture - istaknula je Kristina Lovrić, plesna umjetnica i pedagoginja te suosnivačica IKS festivala.
Sanja Petrovski, plesna pedagoginja, voditeljica Zadarskoga plesnog ansambla i suosnivačica festivala Monoplay Zadar, kazala je da svoj strateški plan u Zadru nije imala kome pokazati te da ga je prilagodila vlastitom radu.
Za plesnu je publiku rekla da se teško stvara, a lako gubi, te pojasnila da je u Zadru različita plesna publika ljeti i zimi. Zimi su plesne predstave namijenjene lokalnom stanovništvu, a ljeti u grad uz turiste stižu koreografi i plesni umjetnici.
Maša Kolar, ravnateljica Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, ponosna je što se u Rijeci stvorila publika za predstave koje radi njezin ansambl.
- Kad sam došla u Rijeku, shvatila sam da kadrovski nismo dovoljno brojni za klasične baletne predstave, pa smo priliku prepoznali u neoklasičnoj i suvremenoj baletnoj estetici. Balet HNK Ivana pl. Zajca radi nove interpretacije dobro poznatih baletnih naslova. Ljeti predstave izvodimo na Trgu Riječke rezolucije u Rijeci te na otvorenoj pozornici Summer Classics u Puli - rekla je Maša Kolar.
Moderatorica Maja Đurinović, izvanredna profesorica scenskog pokreta na Odsjeku za glumu i lutkarstvo Umjetničke akademije u Osijeku i urednica portala Plesnascena.hr koja je uz Ivu Nerinu Sibilu inicirala održavanje kritičkog parkoura, istaknula je da se Hrvatska treba ugledati na zemlje koje su prepoznale vrijednost plesne umjetnosti poput Francuske.
Srbija je po plesnoj pedagogiji u manjim gradovima slična Hrvatskoj, no neke stvari idu nabolje.
- Budući da plesni pedagozi ne žele napustiti centre Beograd i Novi Sad, mi smo krenuli u mapiranje mladih talenata iz drugih dijelova Srbije i potičemo ih na dolazak u Beograd. Tako je sada Leskovac dobio prvu diplomiranu koreografkinju koja se s novim znanjem vraća u svoju sredinu. Od prve godine studente potičemo da pišu svoje projekte i da si sami stvaraju posao“, rekao je Aleksandar Ilić, koreograf, suosnivač Instituta za umjetničku igru i direktor Kulturnog centra Beograda.
Otkrio je i da plesu u Srbiji trenutačno dvije stvari idu na ruku – tamošnja je ministrica kulture zaljubljena u baletnu i plesnu umjetnost, a dolazak na Beogradski festival igre postao je trend.