Malo je svetišta i crkava u Dalmaciji koje se mogu pohvaliti brončanim ulaznim vratima, oduvijek je to bio velik i opsežan pothvat koji su rijetke katoličke zajednice sebi mogle priuštiti, a od ovog siječnja takva masivna vrata krase miljevačku "katedralu" – crkvu Presvetog Imena Isusova u Drinovcima!
Naručio ih je župnik fra Ivan Vidović, vjernici su podržali akciju, a umjetnički ih je oblikovao splitski akademski kipar Duje Botteri, te su izlivene u zagrebačkoj ljevaonici "Ujević".
Bit će blagoslovljene na blagdan Imena Isusova, koji se na Miljevcima, prema drevnoj tradiciji, slavi po julijanskom kalendaru 14. siječnja. Dvokrilne vratnice prikazuju osam scena iz Isusova života.
– Želio sam da mojim dragim Miljevcima nakon prestanka župničke službe ostavim nešto na trajni spomen. Kad se postave ovakva vrata, onda je to nešto dugovječno, a tako sam zaključio i u razgovoru s našim kiparom Dujom. Miljevčani su radosno prihvatili ovu ideju, što nije za čuditi se, oni su spremni sve dati za svoj rodni kraj i crkvu – kazao nam je fra Ivan, koji je miljevački župnik devet godina.
Ulaz u svetinju
A kipar Duje Botteri je na slikovit način ispričao detalje o nastanku brončanih vrata, čija se izrada, od skice do postavljanja, protegnula na godinu dana.
– Pri kraju ljeta prošle godine zove fra Ivan, ja sam bio na Braču, i kaže: – Duje, jel ti praviš željezna vrata? Ja se mislim: ne znam jel on zna što ja radim, možda njemu tribaju najobičnija vrata… – A za di vam to triba? – Za crkvu, stalno propadaju vrata, tili bi to napravit kako triba. – Mislite vi od bronce, u reljefu, kako se rade vratnice? – E, to!
Je, to spada na kipara: rješenje, modeliranje, sve. Opet, bez ljevaonice nema ništa, ona mora odraditi svoj dio posla. Znao sam koja je to crkva jer sam bio na Visovcu u novicijatu, tu smo dolazili, znao sam i ljude, bilo mi je drago da se to radi.
Vratnice su veliki izazov, u kiparstvu jedna od ljepših i važnijih stvari. To je cjelina, imaju lijepu ulogu i simboliku: ulaz su u crkvu, predstavljaju i samoga Krista, jer Krist kaže za sebe da je on vrata. To su i vrata raja, vrata ulaza u Božju kuću, ulaz u svetinju – sve skupa jedna snažna tema. Dogovorili smo se da dođem i da vidimo što bismo, kako bismo… Fra Ivan je bio širok u smislu da mi je dao slobodu da razmišljam, nije nametao teme i na tome sam mu neizmjerno zahvalan – ispričao je Duje za list "Miljevci".
Kaže kako su mu pred očima bile slavne vratnice Andrije Buvine, remek-djelo na splitskoj katedrali svetoga Dujma, a podijeljene su u prizore iz evanđelja.
– Crkva Imena Isusova Miljevčanima je važna jednako kao i Splićanima katedrala. U Buvini sam imao uzor u podjeli reljefa: on je počeo nizati prizore odozgo prema dolje, a kad je došao do dna, počeo je ići prema gore. Na lijevoj strani su prikazi Navještenja, Rođenja, Krštenja, Govora na gori. U pozadini prikaza na gori jedna je zanimljivost: Visovac i kanjon Krke. U prizoru Rođenja vide se kućice: to su miljevačke kuće i ovce, s porukom da se Isus uvijek nanovo rađa tamo gdje smo prisutni. Na desnoj strani su prikazi Posljednje večere, Maslinskog vrta, Raspeća i Uzašašća. Reljef ovisi o svjetlu, o sunčevim zrakama, svaki put će se malo drukčije čitati, a i patina će doprinijeti dojmu. S vremenom će vrata dobivati još patine, što im daje na kvaliteti, a ujedno je i njezina prirodna zaštita – objašnjava kipar Botteri, dodavši kako je svaka vratnica teška oko 250 kilograma, a dimenzije su 223 puta 146 centimetara.
– Zadovoljan sam, pretpostavljao sam da će se uklopiti u arhitekturu crkve i vidim da se uklopilo, kao da su vrata tu oduvijek. Nije cilj da budu napadna, da čovjek padne u nesvijest kad ih vidi, to su vrata koja treba iščitavati i u vjeri doživljavati. To je cijelo evanđelje u malome, može biti priprema za ulazak u crkvu: čovjek gleda u evanđelje i stoji pred tajnom Božjeg silaska ljudima. I to je Ime Isusovo – zaključuje Duje Botteri.
Dr. fra Domagoj Runje opisao je simboliku novih miljevačkih crkvenih vrata, navodeći kako crkvena vrata i kad su zatvorena pokazuju put spasenja.
– Takva vrata na neki način zapravo ostaju uvijek otvorena pa ujedno predstavljaju i vrata Nebeskoga Jeruzalema. Likovi pastira s ovcama u prizoru Rođenja Isusova prikazani su kao domaći miljevački ljudi sa svojim stadima, a predvodi ih sv. Frane Asiški, čiji su sinovi stoljećima duhovni pastiri naroda na ovom području. U pozadini se naziru i tipične stare miljevačke kućice, kao izraz jednostavnosti i ljepote kršćanskoga života. Autor je Isusov Govor na gori povezao sa zemljopisnim prostorom u kojem se nalaze crkvena vrata, pomnjiv promatrač primijetit će da prostor Galilejskoga mora, uz koji se nalazi gora na kojoj je Isus govorio, ima obrise kanjona rijeke Krke i jezera na kojem se nalazi otočić Visovac s franjevačkim samostanom kao bitnim elementom identiteta miljevačkoga kraja. Promatranje zatvorenih vrata crkve Imena Isusova u Miljevcima, koje je počelo s Riječju koja je sišla s nebesa i postala tijelom, završava s otvorenim nebesima gdje je, kako kaže sveti Pavao, "naša domovina odakle iščekujemo Spasitelja" – objašnjava fra Domagoj Runje.