Šibenik će i ove godine svjetlosnim spektaklom "Light is life" obilježiti 28.kolovoza 1895., dan kada je ovaj grad među prvima u svijetu obasjan javnom rasvjetom na Teslinu izmjeničnu struju. Zvuči nevjerojatno, ali šibenska hidroelektrana na Krki ("Jaruga") puštena je u rad samo tri dana nakon čuvene elektrane na Nijagari (SAD).Ono što povijesnu priču o šibenskoj struji čini osobito zanimljivom jest činjenica da je HE Krka izgrađena radi grada i njegovih građana, a ne za potrebe industrije.
O tomu nam je u povodu 125. te obljentice svoja otkrića, rekonstrukcije i zapažanja nastala nakon dugogodišnjeg istraživanja i izučavanja arhivske građe, iznio dr. Živko Lazinica, inženjer koji je cijeli radni vijek posvetio aluminijskoj industriji, radeći uglavnom u šibenskom TLM-u, a potom i u Francuskoj.
Povijesne nepravde
- Istražujući povijesni kontekst HE Krka i okolnosti u kojima je izgrađena, utvrdio sam tri ključne stvari koje treba na neki način ispraviti jer su repruduciranjem priče o prvoj šibenskoj elektrani učinjene i neke nepravde. Prije svega, otkrio sam da je tandem Meichsner- Šupuk zaslužan za gradnju elektrane, drugo, da je crpna stanica koja je tehnički prethodila HE Krka nepravedno zanemarena iako se tu zapravo steklo potrebno znanje za gradnju elektrane. I treće, shvatio sam da treba jasno reći da nisu samo tvrđave povijest Šibenika, jer je Šibenik u 19. stoljeću bio izrazito industrijski grad, a ta se industrijska baština sustavno, i bez ostatka zatire- objasnio nam je dr. Lazinica svoje motive za ovu opsežnu rekonstrukciju priče o Šibeniku kao jednom od prvih gradova u svijetu koji je dobio struju.
Nema nikakve dvojbe da je struja u Šibeniku zasjala 28.kolovoza 1895. jer je, kako nam je ispričao Lazinica, pozivajući se na dokumente do kojih je došao, graditelj HE Krka Vjekoslav Luigi Meichsner iz svoje kuće (kasnije vila Pasini), koja je prva elektrificirana, telefonom potvrdio svojim ljudim u hidrocentrali da je "munjivo" stiglo u Šibenik.
Prilikom 100-te obljentice toga velikog događaja koji se slavio u Šibeniku (1995.), 28. kolovoza je proglašen i Danom Hrvatske elektroprivrede, prije svega, zaslugom inženjera elektrotehnike Ante Seksa koji je radio u Institutu elektroprivrede u Zagrebu i koji je inicirao tu ideju.
Lazinica smatra da je Sekso i jedan od rijetkih koji je korektno i pošteno napisao tko je gradio HE Krka. Istina je da je Ante Šupuk u to vrijeme bio šibenski gradonačelnik koji je iznimno zaslužan za nepredak grada, ali je za dolazak struje i za hidrocentralu realno zaslužna sinergija struke i politike, tandem Šupuk- Meichsner. Meichsner je projektirao, Šupuk za nju snažno lobirao, a oba su u taj projekt uložila vlastiti kapital.
Prvi agregat je, navodi Lazinica, imao samo 320 KS koliko danas ima jedan motor autobusa, a čak ni toliko grad u to vrijeme nije mogao potrošiti, takvo je to vrijeme bilo...Ali, danas zvuči doista nevjerojatno da je struja u Šibenik došla samo tri dana nakon što je izgrađena prva hidroelektrana na Nijagari u kojoj je Nikola Tesla primjenio izmjeničnu struju.
- No, treba reći da je šibenska HE Krka prva elektrana koja je imala izgrađen cijeli sustav- proizvodnju, prijenos i distribuciju struje- precizira Lazinica.
U gradu je postavljeno 12 lučnih svjetiljki, te davne 1895., a jedna od njih je bila ispred crkve Gospe vanka grada.
Nalažost, od te povijesne elektrane na Krki, koja je prestala raditi 1914., ništa nije ostalo, osim temelja same zgrade, a NP Krka je napravio vrlo vjernu repliku postrojenja.
Ganzov eksperimentalni sustav
Elektranu je, ispričat će nam dr. Lazinica, radio GANZ,jedini koji je u to vrijeme u Europi imao licencu za projektiranje takvih sustava, i u tome je bio svjetski lider, pa je Meichsner upravo s njim kontaktirao oko izgranje HE Krka. Zapravo, šibenska je elektrana bila Ganzov prvi eksperimentalni sustav. Nekih 8-9 godina nakon toga, na Krki se rade dvije najveće hidroelektrane, Manojlovac (danas Miljacka) i Jaruga, no ovog puta Ganz ih gradi za potrebe industrije (Tvornica sulfida), za razliku od one prve koja je bila za potrebe građana.
Nakon prvog uspješnog eksperimenta na Krki, Ganz je istu takv elektranu napravio i u Kraljevcu kod Omiša za industrjske potrebe (sulfid).
Šibenik je cijelo 19. stoljeće živio od industrije koja se bazirala na potrošnji struje, a kasnije je tu tradiiciju nastavio i s proizvodnjom aluminija.
Hidroelektrani Krka prethodila je izgradja prve crpne stanice 1879., dakle 16 godina prije HE Krka. Po prvi put u ovom dijelu Europe ugrađena je vodna trubina koja tjera vodu, što je bilo revolucionarno otkriće, i gradi je Meichsner u ime zajedničkog Šupuk- Meichsner poduzeća.
- Svojevremeno sam, u Beogradu, upoznao Meichsnerovog praumunuka, Sinišu Meichsnera, koji je čuo da sam iz Šibenika, pa se zainteresirao. Pitao me jesam li baš iz Šibenika. Jesam, velim. A gdje plaćate struju? U Elektri, kažem mu. Jeste vidjeli onu fotografiju koja tamo visi? Svakako, odgovorim. E, pa jedan od onih bradonja na slici je moj pradjed- ponosno će Siniša Meichsner. Siniša je dobio u Beču potvrdu za ono što je njegov pradjed radio na vodovodu u Šibeniku, a bila je to ona povijesna turbina koja goni vodu. Kako je Meichsner radio na toj crpnoj stanici, sasvim je razumljivo da je došao na ideju o gradnji HE na Krki koju je projektirao, koristeći iskustvo s vodnom trubinom. Šupuk ga je u tome snažno podupirao- ističe dr. Lazinica.
Svoju ulogu u ovoj priči ima i direktor Direkcije austrougarskih željeznica u Beču, Lot, koji je Meichsneru potpisao dokument kojim potvrđuje da je on radio prvu crpnu stanicu. Lot je bio glavni Šupukov uzvanik na proslavi puštanja u rad šibenskog vodovoda 1879..
Zagreb nije htio Teslinu izmjeničnu struju (?)
Dr. Lazinica nam otkriva i još jednu zanimljivost. Navodno je 1892. u Hrvatsku došao Nikola Tesla zbog majčine smrti, a tada je već bio slavan, i bio je pozvan od zagrebačkog gradonačelnika Milana Amruša da održi predavanje. Neki, pa i Ante Sekso, kako navodi Lazinica, misle da je Meichsner bio prisutan tom Teslinom predavanju koje ga je samo dodatno potaklo u njegovim razmišljanjima. Tesla je zagovarao izmjeničnu struju, Zagreb, međutim, to ne prihvaća i donosi se odluka da se hidrocentrala gradi u Šibeniku.
Osim što je crpna stanica bila preduvjet za gradnju HE Krka, pa je stoga nepravedno njezino zanemarivanje i potiskivanje na povijesne margine, kako smatra dr. Lazinica, svim tim revolucionarnim događajima pridonio je i ugljen u rudnicima u Siveriću i Velušiću koji se počinje eksploatirati oko 1830..U to vrijeme parni stroj je energetski car i on, zajedno s čelikom, vlada svijetom.
Zbog ugljena, 1877. izgrađena je pruga Siverić- Perković- Slit- Siverić, a prije dolaska pruge, ugljen je bio toliko vrijedan da je karovima dopreman u Šibenik da bi ga u šibenskoj luci ukrcali na probrod i vozili u Veneciju i svijet. A u Šibeniku ga gotovo i ne koriste, jer nema parnih strojeva.
Vlasnik rudnika je bilo poduzeće Monte Promina i oni forsiraju kod austrougarskih željeznica da se gradi pruga, a za to lobira i gradonačelnik Šupuk, Lot ideju prihvaća i željeznička pruga se gradi.A kad je izgrađena željeznica, za nju je bilo potrebno osigurati napajanje lokomotiva vodom i Lot određuje da je za to najpogodnija Krka. Direkcija željeznica ima ugovor s gradom o prioritetu u snabdijevanju vodom, a kako ima viška vode, Šupuk ih vješto koristi za grad.. To će potaknuti gradnju vodovoda, a uskoro i hidroelektrane.
Dakle, rezimira naš sugovornik, pruga se gradila isključivo radi ugljena, a kad se izgradila pruga bio je nužan vodovod radi željeznice (na željezničkoj stanici u Šibeniku i danas je ostalo sačuvano pojilište za lokomotive). Meichsner na crpnoj stanici i vodovodu uči, stječe iskustvo i uskoro projektira HE Krka koja će biti otponac budućeg industrijskog razvoja Šibenika. Ništa tu nije slučajno, jer Šibenik je neke bitne predispozicije imao od prirode: ugljen i luku. Sve ostalo što je slijedilo bilo je logično i nametnulo se po sebi...
Dr. Živko Lazinica spomenut će nam i kako je iz tehničkog opisa turbine uspio pronaći stariju sestru šibenske elektrane koja se danas nalazi na ulazu u Tehnički muzej u Zagrebu, sada Muzej Nikole Tesle. Riječ je o turbini iz Tvornice papira u Rijeci koja je bila u funkciji čak sto godina!
Za razliku od Rijeke, u Šibeniku od povijesnih postrojenja, HE Krka, ali i drugih, nije ostalo ništa, konstatira dr. Lazinica koji je tijekom godina postao neka vrst kroničara šibenske industrijske baštine, otimajući je tako od zaborava.
- Primjera radi, u Šibeniku je u Crnici, na prostoru bivšeg TEF-a, davne 1908. izgrađeno prvo postrojenje linde za ukapljavanje zraka i proizvodnju dušika koji je neophodan u proizvodnji cijanida, odnosno umjetnog gnojiva.TEF je proizvodio kisik i dušik- priča Lazinica- a 1930. se koristio kod bušenja peći. To je bio pravi tehnički raritet, ali sve je to, bez ostatka, srušeno, umjesto da se konzerviralo makar nešto od tih postrojenja, u krajnjoj liniji, jedan od dimnjaka, naprosto da se zaštiti ta industrijska baština po kojoj je Šibenik bio prepoznatljiv. Riječani to rade, evo, i Karlovčani, jednu od hala Jugotrubine pretvaraju u Tehnički muzej. Šteta da u Šibeniku za to nema nimalo senzibiliteta- reći će Lazinica.