Tvrđava sv. Ivana, najveća od četiriju gradskih utvrda koja je, primjerice, pet puta veća od daleko poznatije, UNESCO-ove Tvrđave sv. Nikole na ulazu u Šibenski kanal, više nije spomenik kulture o kojemu se može reći tek nekoliko rečenica.
Zahvaljujući arheološkim istraživanjima, koja su se intenzivnije počela provoditi tek prije nekoliko godina kao dio priprema za projekt obnove i revitalizacije Sv. Ivana, za što je velik dio novca dobiven iz europskih fondova, o toj se tvrđavi sada može satima govoriti! Daleko više od do sada poznatih podataka kako je tvrđava izgrađena 1646. godine u vrijeme Kandijskog rata i to za svega 58 dana, zajedno s obližnjom tvrđavom Barone, koja je prije tri godine obnovljena europskim novcem.
Ističe to povjesničar Josip Pavić, zaposlen u Tvrđavi kulture Šibenik, gradskoj kulturnoj ustanovi koja upravlja šibenskim fortifikacijskim objektima. I najnoviji nalazi, otkriveni u posljednja tri mjeseca, kada su na tvrđavu stigli bageri i pikameri te je konačno počela njezina obnova, značajno upotpunjuju priču o velikoj vojnoj utvrdi, podignutoj sredinom 17. stoljeća za obranu grada od osmanske vojske.
U strahu od povratka Osmanlija
- Od svibnja, kada su počeli radovi, pronađeno je nekoliko manjih zidova, natpisa, kugli, metaka i kamenih odlomaka. Najvažnija struktura je pak ostatak revelina iz 1648. godine. Revelin, koji se naziva i polumjesec, manje je vanjsko utvrđenje koje obično štiti put, odnosno prolaz prema najizloženijem bedemu tvrđave. Naime, običaj onoga vremena bio je ispred tvrđave sagraditi nekoliko redova prepreka ili vanjskih utvrđenja, kako bi oni spriječili neprijateljsku vojsku da se iznenada pojavi ispred glavnih vrata ili glavnog bedema tvrđave. Ponekad bi se neprijatelj toliko izmorio osvajajući ta vanjska utvrđenja da se završni juriš nikad ne bi dogodio. Ovaj revelin sagrađen je nakon osmanske opsade grada jer su Šibenčani mislili da će se osmanska vojska vrlo brzo vratiti. On se poprilično dobro poklapa s nacrtom koji je u Veneciji pronašao i svojedobno objavio dr. Andrej Žmegač - objašnjava Pavić.
Osmanska vojska, podsjetio je, napala je Šibenik 1647. godine, a velika opsada tvrđave trajala je oko mjesec dana.
- Treba reći da je vojska Osmanlijskog carstva bila najveća osvajačka vojska koja je ušla u Dalmaciju još od rimskog doba, dakle nakon 1500 godina. U opsadi Šibenika sudjelovalo je oko 25.000 Osmanlija i došli su do pred samu tvrđavu, ali je nisu osvojili. Tvrđavu je branilo oko 7000-8000 vojnika, što nije bio mali broj kada je riječ o obranama tvrđave, a bili su u prednosti zbog položaja na kojem su se nalazili. S druge strane, osmanska je vojska imale velike probleme s dizenterijom, dezerterima, i na kraju se povukla - kazao je Pavić.
Obrana slavljena u Europi
Obrana Šibenika, budući da su Osmanlije do tada uglavnom pobjeđivali, daleko je odjeknula. Slavljena je i u Europi, a samo godinu dana poslije tog događaja, 1648., u Italiji je objavljena knjižica "Opsada i oslobođenje Šibenika", u kojoj se iz dana u dan navodi i prati što se događalo tijekom opsade.
Knjižica od kojih 50-ak stranica najnovije je otkriće i dragocjen izvor podataka i saznanja, a pronađena je zahvaljujući internetu. Uopće, istaknut će Pavić, nove tehnologije otvorile su nove mogućnosti i dostupnim učinile literaturu, arhive i knjižnice iz cijelog svijeta, kao i svjetske stručnjake, o čemu starije generacije povjesničara nisu mogle ni sanjati.
No, navedeni revelin nije jedini nalaz koji je pronađen posljednjih mjeseci.
- Osim revelina, ponovno smo otkrili i pročitali natpis iz 1652. te prvi put detaljno pročitali natpis iz 1656. godine. Ti su natpisi vezani uz mletačke upravitelje i u poetskom tonu hvali se njihova uloga. Prvi natpis odnosi se na providura Benedetta Dolfina, a drugi iz 1456. godine, koji je nama važniji, na generalnog providura Antonija Bernardija, u čije se vrijeme gradilo puno fortifikacijskih objekata po Šibeniku, među ostalim i bastion u Parku Roberta Visianija - navodi Pavić.
Šibenskim tvrđavama i fortifikacijskim sustavom svojedobno se bavio konzervator i dugogodišnji ravnatelj šibenskog Konzervatorskog odjela Josip Ćuzela, kojemu je to bila i tema magistarskog rada, koji je kasnije i publiciran.
Ipak, prva ozbiljnija istraživanja na tvrđavi počela su tek 2015. godine, a vodio ih je arheolog Emil Podrug iz Muzeja grada Šibenika. U radovima su sudjelovali članovi Društva za očuvanje šibenske baštine "Juraj Dalmatinac", koji su i zakotrljali priču o obnovi šibenskih tvrđava. Povijesna i arhivska istraživanja nastavili su kasnije konzervator dr. sc. Ivo Glavaš te Pavić. Unatoč tomu što je istraženo nekoliko tisuća četvornih metara te je značajno narasla i arhiva nacrta, izvornih dokumenata i izvještaja o tvrđavi, pred stručnjacima je još puno rada i istraživanja koja će godinama potrajati, smatra Pavić.
- Još uvijek mnogo toga ne znamo. Nalazi iz ove godine pokrivaju razdoblje 1648. - 1656., koje nam je do sada bilo najmanje jasno. Iako je tu riječ o svega osam godina, to nije kratko vrijeme, budući da je izgradnja tvrđave trajala od 1646. do 1662. godine, kada je formirana u veličini i obliku kakva je, uz manje preinake, sačuvana do danas. Iako već neko vrijeme znamo da ovaj golemi vojni objekt nije odjednom niknuo iz zemlje nego je nastao u vrlo kompleksnoj, višefaznoj izgradnji, ipak sve slojeve nije jednostavno čitati. Naime, za potvrdu neke dogradnje od prije 300 i više godina potrebno je imati arheološki trag na terenu koji možemo precizno datirati ili povezati s arhivskim dokumentima. Ali to uvijek nije slučaj, pa su tako za ovaj revelin arhivski izvori sugerirali da je porušen do temelja, a ipak imamo ostatke - kaže Pavić ističući da, s obzirom na sve navedeno, nije nimalo iznenađujuće što se i sada pojavljuju novi nalazi kojih nije bilo u dosad poznatim pisanim izvorima.
Kockice se same slažu
A bit će ih, vjerojatno, još. Zato se na terenu stalno nalazi arheolog Andrija Nakić, koji bdije nad radnicima i strojevima pazeći da se, ako se pronađe kakav nalaz, on i sačuva.
I najmanji od njih važan je u slaganju priče o gradnji i funkcioniranju tvrđave. Neke su se kockice već posložile, pa je važno da sve što izroni iz zemlje bude sačuvano i na određeni način prezentirano. Očuvanje baštine ono je najvažnije zbog čega se tvrđava i obnavlja, smatra Pavić.
Puno se Šibenčana nikada nije popelo na Sv. Ivana
Tvrđava sv. Ivana, koju mnogi Šibenčani zovu i Tanaja, iako se taj naziv, kako upozoravaju stručnjaci, odnosi samo na jedan njezin dio, na tzv. kliješta, smještena je na uzvisini iznad današnjih četvrti Varoš i Građa, na nadmorskoj visini od stotinjak metara. Stoga ova utvrda dominira gradom kada mu se prilazi s mora. I nema Šibenčanina koji ne zna kako izgleda ta tvrđava koju je nemoguće ne uočiti, nažalost, i zbog televizijskog odašiljača i antena koji na njoj strše. A tako će, čini se, ostati i nakon obnove koja je nedavno počela i koja će ukupno koštati više od 60 milijuna kuna, velikim dijelom osiguranih i iz europskih fondova.
Međutim, koliko god je slika ove tvrđave svima pred očima, malo se Šibenčana, osim stanovnika okolnih kuća koji su tu bili redoviti šetači, a i naraštaji njihove djece odrastali su verući se po zidinama i provlačeći se uskim tunelima ispod tvrđave, popelo na tu utvrdu. Mnogi su je prvi put posjetili kada je obnovljena i otvorena susjedna tvrđava Barone, pa su tu priliku iskoristili da se popnu i dodatnih tristotinjak metara do Sv. Ivana.
Tvrđava još uvijek nije dovoljno poznata niti među stručnjacima, premda je sa svojih nešto više od 18.000 metara četvornih veća od, primjerice, utvrde Gripe u Splitu te čak 20 puta od daleko poznatije tvrđave Nehaj u Senju.
Tvrđave na svakom kantunu Lijepe naše
Josip Pavić, magistar povijesti, Splićanin i zagrebački student, u šibenskoj se Tvrđavi kulture, u Odjelu za kulturno-povijesnu baštinu, zaposlio prije četiri godine i od tada ozbiljno i sustavno istražuje šibenske fortifikacije. Čak i one izvan gradskih granica, uz obalu od Dazline kod Pirovca do Grebaštice.
Jedan od razloga zbog kojeg se do sada malo znalo o Tvrđavi sv. Ivana, bez obzira na njezinu veličinu i značaj u obrani od Osmanlija, leži i u činjenici da se utvrdama, kulama i bedemima u Hrvatskoj bavi malo stručnjaka i znanstvenika. Možda njih desetak, iako gotovo na svakom "kantunu", po cijeloj državi, postoji nekakva fortifikacija. Stoga Pavić, zahvaljujući potpori Ministarstva kulture, već tri godine redovito sudjeluje u radu međunarodne konferencije Fortmed, posvećene novovjekovnim utvrdama na Mediteranu.
Nakon Torina, Firence i, lani Alicantea, gdje se održavala konferencija, nada se da će ove godine u njezinu radu sudjelovati i u Granadi. Dvije godine bio je jedini izlagač iz Hrvatske, a lani mu se pridružilo još troje hrvatskih znanstvenika.