Klapske i večeri folklora, razne fešte od spize, narodne igre... ma nema što ovih ljetnih mjeseci turističke zajednice uzduž i poprijeko obale ne organiziraju ne bi li zainteresirali i privukli goste, a animirali i domaće snage. No, jedan događaj u svoj toj masi ljetnih zbivanja odskače od prosjeka. Fešta je to, prava fešta od jubavi na tradicionalni način – Murterski pir. Riječ je o jedinoj autohtonoj murterskoj manifestaciji koju je još prije 13 godina inicirala Mande Turčinov Ježina, današnja ravnateljica Narodne knjižnice i čitaonice Murter, a, inače, dugogodišnja suradnica "Slobodne Dalmacije".
Cilj joj je otrgnuti od zaborava davne svadbene običaje, narodne pjesme i napjeve koji su vezani uz Murter, no ne i uz susjedna, tako reći pedalj udaljena mjesta Betinu, Jezera i Tisno. Također i pridonijeti očuvanju ukupne baštine, i to na način koji je jednako atraktivan turistima koliko i otočanima.
Okupljanje na Pijaci
Murterski pir u organizacijskom smislu uzela je pod svoje Turistička zajednica općine Murter-Kornati, ali da nije samih Murterina svih generacija, koji se iz godine u godinu rado odazivaju i daju svoj doprinos, ne bi mogao zaživjeti, kazala nam je to Mateja Bašić, direktorica TZ-a, ponosna na svoje sumještane.
– Okupljanje je na Pijaci Društva seoske izobraženosti u Starome selu, najstarijem dijelu Murtera, kod stare škole, dječjeg vrtića i zgrade stare Sokolane, u kojoj je otvorena Zavičajna zbirka Marka Mudronje Repca... Odatle kreće svadbena povorka. Ne možete pogriješiti – bila je uvjerena direktorica.
I doista, valjalo je samo od glavne ceste pratiti nekoliko Murterki u narodnim nošnjama koje su nas dovele na odredište, usred raspjevane svadbene svite. A tamo zatekosmo i idejnu začetnicu Murterskog pira. Dakako, u izvornoj narodnoj nošnji. Bluzu je, kazala nam je Mande, baštinila od svoje bake, a fuštan i travesu od majke.
– Više je murterskih nošnji, kao što se dade primijetiti, a ova je obična... Svak obuče ono što ima ili posudi. Nekada je u piru samo mladenka bila u narodnoj nošnji, a sada je to više simbolika, ali je dobro da je tako. Lijepo je što se kroz sve ove godine od prvog Murterskog pira sašilo toliko narodnih nošnji... – zadovoljna je bila moja sugovornica, koju su u taj trenutak nadglasali pivači, odreda članovi crkvenog zbora.
"Rastat će se nebo sa zvizdama, ali neće jubav među nama", skladno se zaorilo iz svih grla veselo slaveći "brak" koji, eto, ni sam dragi Bog ne može razvrgnuti!
– To su – viknula mi je Mande na uho – murterske izvorne pisme, ako ih ko ne zna, nauči... A sad ćemo uskoro snubati do Hramine.
Osušilo mi se grlo
Ako se izraz "snubanje" upiše u internetski pretraživač, neće ispasti – ništa. Isti je slučaj i s brojnim murterskim autohtonim riječima. No budući da nam je odredište "snubanja" bilo poznato, pretpostavili smo da to znači hodanje u svadbenoj povorci od jednog do drugog štanda Murterina. I pogodili. Nasmijala se Mande, a svadbari opet nastavili:
"A što mi se osušilo grlo, pa ne mogu zapivati vrlo, pa da mi se ponapiti vina, čulo bi me selo i Hramina..."
U taj čas uskočio je Vedranko Šikić Balara, svestrani murterski kulturnjak, glazbenik, pjevač, redatelj... s posljednjim uputama:
– Sad bi zamolija nevistu i mladoga, i Ivu i Elmu, da dođu vamo kod Mandice u dvor, nji će izajti, a mi ćemo zapivati pismu, Matija će početi i unda ćemo pomalo, a kolona neka se vode formira, barjak i sve ostalo – viknuo je Balara.
Tako je i bilo. Iz dvora su izišli mladenci koje su "uprizorili" Maja i Vladimir Turčinov. Na čelo povorke stao je Luka Vodopija, dobro raspoloženi barjaktar, a iza njega su se poredali mladenci u pratnji najbliže rodbine. U svoj sili pirovnjaka koja je promicala uskom ulicom starog dijela Murtera primijetismo i nosače velike drvene škrinje s mladenkinom dotom i poputbinom s kojom se ispraća u kuću budućeg muža. Nema turista koji se zatekao u blizini da nije pohitao snimiti mobitelom ili fotoaparatom nesvakidašnji prizor. Bili su nagrađeni pjesmom.
'Težak' put
"Ima l' koga od našega roda ko bi nama vrata otvorio i rumena vina natočio. Dajte naše, ne pitamo vaše, dajte našu kićenu nevistu, ka pristoji našemu junaku ka jubica sunčanom uranku", kao jedan pjevalo je i muško i žensko, sve koračajući jedno uz drugo, ovaj put Ulicom don Nike Plančića. A onda izbiše na glavnu cestu.
– Sad ćete vidjeti zašto je pirovnjacima potrebno više od sat-dva do trga Rudina. Velika je čar i tajna Murterskog pira što rutom kojom prolazi povorka Murterini pred kuće iznose stolove na kojima nude vino, likere, rakije, suhe smokve, fritule...
Običaj je da se najprije počasti mladence i kumu, a onda i sve ostale. Nazdravlja se, pjeva i razgovara. Ne manjka ni savjeta za dug i sretan bračni život – kazala mi je Vlatka Maleš iz Turističke zajednice.
I zaista, na svakih 30-ak metara, s jedne i druge strane ceste, kućedomaćini su postavili stoliće s slatkarijama, vinom i žesticom. Bilo je i sokova za djecu i svakog blaga božjega. Tko je neutreniran, lako je u tom "snubanju" mogao precijeniti svoje kapacitete i završiti put puno prije Rudine. Jer, bilo je prošlih godina takvih slučajeva, i to poprilično.
Kako se "šaranje" među stolovima nastavilo, to je povorka bila sve raspjevanija i rasplesanija. Primijetismo i Tonija Turčinova, murtersko-kornatskog načelnika, s cijelom obitelji i Ivu Šikića Bažokića, ribara, težaka, suhograditelja i kulturnjaka bez kojega je nezamisliva bilo koja otočna fešta, regata i, općenito, događanje. Nazdravio nam je bijelim vinom za jednim stolom.
A jedan je stol pokraj kuće postavila i Murterka Jasna Turčinov.
Bit će dice
– Spremili smo kroštule, pršunate... Tradicija je to uvik, otkad se zna za nas. Sada je sve modernije, ali mi smo isto po starinsku postavili ove pijate, čaše, boce... I lipi stolnjak izvezen po domaću – ispričala nam je Jasna onoliko koliko je mogla prije nego su pred nju stali mladenci.
Trebalo je imati vrašku kondiciju za proći cijelu šihtu do trenutka kada je svekrva mladoj skinula vjenčani veo i zamijenila ga šudarom, darovala lutku kao simbol buduće djece i proglasila je gazdaricom kuće. Sva je sreća pa smo u Murterski pir krenuli "naoružani" savjetom: prihvatite se čašice i nazdravljanja na svakom petom stolu. Pokazao se dragocjenim!