Silna se bujica asocijacija, sjećanja i misli sručila na moju ne baš mladu glavu, dok sam s pristojne udaljenosti promatrao zajednički pobjednički "ples" Funcuta i košarkaša Šibenika poslije gradskog derbija. Neizbježno je bilo sjećanje na košarkaško - policijski – navijački skup prije davne (i važne) utakmice Šibenka – Crvena zvezda na Baldekinu. Na javni dijalog šibenskog trenera Vlade Đurovića i policajca (milicionera) Dušana Ličine, koji je tekao otprilike ovako.
Đurović: – Lično ću nokautirati svakog milicionera, koji takne bilo kojeg Funcuta!
Ličina: – Drug Vlado nije mislio ozbiljno!
Đurović: – Mislio sam najozbiljnije!Ni slučajno nisam pristalica takve komunikacije s organima sigurnosti, ali je sazrelo vrijeme da uprava GKK Šibenik, čelni ljudi Šibenske policijske uprave i predstavnici Funcuta sjednu za isti stol. Da jednu od najboljih hrvatskih navijačkih skupina prvi šibenski policajci priznaju kao bitan čimbenik na sportskim priredbama. Kao dokaz nesebične ljubavi prema najstarijem samorodnom hrvatskom gradu na Jadranu.
Da su u spomenutom trokutu odnosi daleko od bezazlenih govori i intervju, što ga je na vrlo smion način predsjednik Ante Grbac dao kolegi Davoru Trutinu. Njegova najava tužbe protiv šibenske Policijske uprave, te tvrdnja "kako dio šibenskih policajaca ne vole ni Funcute ni grad, u kojemu žive" sugerira da bi se, ako ne krenu razgovori ugodni naroda šibenskoga, odnosi mogli dodatno zaoštriti.
A nema nijednog ozbiljnog razloga za to. Prvi ljudi šibenske Policijske uprave (Kostanić, Santini) su zakleti sportaši, te po korijenima i tvrdi Šibenčani. Pouzdano znam da među njihovim prvim suradnicima ima provjerenih Funcuta. Poslije gradskog derbija, u kojemu su sa čistom peticom ispite položili i policajci, i Funcuti jedan od policijskih profesionalaca mi je kratko kazao: – U pravu ste! Treba sjesti za isti stol!
Ako izuzmemo zvižduke na predstavljanju momčadi, te one poslije završetka susreta, Funcuti se nijednim činom, nijednom parolom nisu na nesportski način obrušili na momčad Jollyja. Jedino su glasno i jasno skandirali kako su protiv fuzije s gradskim rivalom. Njihov stav se tek u nijansama razlikuje od glasnog razmišljanja već spomenutog predsjednika Grpca.
– Dakako, da nam je u pojektiranju budućnosti šibenske košarke, važno mišljenje navijača, koji su ponos kluba i grada. Mi nikad nismo ni razmišljali o fuziji. GKK Šibenik ili, ako hoćete Šibenka, je klub slavne tradicije. Ne možemo dopustiti da ostane bez imena i prezimena u nekom sretnom ili manje sretnom braku. No, nećemo odbiti nikoga tko želi izravno podržati naš projekt definitivnog povratka Baldekina na staze stare slave. O pojedinostima ne bih – otkriva Grbac.
Nije to pila naopako, kad kažem da mi je poslije derbija bilo na određeni način žao Josipa Stojanovića. Samo ljubav može tjerati nekog čovjeka da "iz ničeg" stvori u organizacijskom smislu respektabilan klub.
I još nešto! S nemalim simpatijama sam doživio radovanje Turaka iz Dogus grupe poslije pobjede "građana". Kao da su biznismeni s Bospora puno brže shvatili šibenski mentalitet, ljubav i povremenu iracionalnost od nekih, koji su već desetljećima na šibenskoj adresi!