Što radimo? Čupamo pa sadimo!

Nema u nas odmora dok traje obnova. Mijenjaju se države, politička uređenja, ali i kod nas, u našem malom Šibeniku, svaka politička garnitura sebi "velebnim radovima" i "građevinskim pothvatima" diže spomenik za života, a nitko je se ne sjeća niti dan nakon isteka mandata. Čak ni u vlastitoj stranci. Eto, kad ste zadnji put vidjeli u SDP-u Milana Arnautovića, bivšeg gradonačelnika, da su ga tamo zvali ili što pitali, organizirali s njim neki skup, tribinu, pozvali ga na neki okrugli stol, konferenciju za tisak, pa da vidimo - i mi i oni - što on to kaže o tome kako se Šibenik razvija, o smjeru kojim ide. Ili da samo kavu s njim popiju. Ima čovik i znanja i iskustva. Koji očito nikom ne tribaju. Ali, nije to samo tako u SDP-u. I u HDZ-u su pripametni, i tamo sve znaju, ni njima niko ne triba. Ni vlastiti gradonačelnici, ni župani, a ima ih još živih, nisu svi pokojni. Osim prid izbore. Tada se svi naglo senzibiliziraju, i sjete i bližih i daljih.

Kao u Nazorovoj pjesmi

Tako je i Željko Burić pred svoj prvi mandat, 2013. godine., okupio u "savjetnički tim" bivše gradonačelnike Antu Šupuka i već spomenutog Arnautovića. I to ne samo kao savjetnike, nego su trebali biti uključeni u rad "akcijskih timova", Šupuk je trebao voditi program "revitalizacije stare gradske jezgre", a Arnautović "dovesti do kraja" priču s Obonjanom. No, gdje je počelo tu je i završilo - dok ne uzjašiš, ne odbijaš ničiju ruku, kad uzjašiš, ne triba ti više nitko. Kao u Nazorovu "Naprijedu" - Drug Tito jaše na čelu kolone, uz usku stazu planinsku.

Ovdje se, kao u filmu "Sjećaš li se Dolly Bell" svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. A istodobno se svejedno zaostaje za normalnim svijetom. Nikad ga stići! Mi stalno nešto gradimo, a što više gradimo, više nam toga fali. Eto, šta ima da smo porušili Stari pazar, pa izgradili ganjc novi, u kamenu i mramoru, nije to bilo 1908., nego 2008. godine, kada su ga u rujnu svečano otvorili gradonačelnica Neda Klarić i ministar Božidar Kalmeta. Radovi su koštali 7,6 milijuna kuna, a platili su ih 60 posto ministarstvo, 40 posto grad Šibenik. Isti ovaj koji danas ruši novi Stari pazar, kako bi izgradio - još stariji. Odnosno, izgradio novo autobusno ugibalište, isto ono koje je na tom mjestu bilo prije nego je Stari pazar obnovljen.

A da bi se to napravilo, onda će se srušiti prije desetak godina napravljene kamene žardinjere s pitosporama, ukrasnim grmovima i stablima česmine. Taman sad kad su krenula. Da ne bi Šibenčani svašta pisali po društvenim mrežama, onda su radnici "Zelenog grada" malo okresali česmine i pitospore, kao neće ih bacit, nego će ih posadit na drugo mjesto. Jedva čekam da nas pozovu i pokažu nam na koje. I tako mi sveudilj kopamo, čupamo i sadimo, a iz grada najavljuju kako će se sada, kada se već radi, iskoristiti prilika da se postavi i skroz nova infrastruktura i podzemne instalacije. I promijeni stara. Ista ona koja je postavljena prije jedanaest godina, kada je također navedeno, kako piše u izvještaju "Slobodne Dalmacije", da su, u sklopu radova, postavljene nove vodovodne cijevi, telefonski vodovi i elektroinstalacije.

Također, čitav prostor popločan je novim kamenim pločama, na što je otišlo 70 posto cijele investicije. Što je, dakle, više od pet milijuna kuna. Dobar dio tih novaca otišao je na velebnu fontanu. Koju nema potrebe rušiti. Jer ionako ne radi.

Automatsko navodnjavanje kišnicom

U deset godina svi inženjeri iz gradske uprave i Vodovoda nisu je uspjeli osposobiti da radi više od sedam dana u komadu. Pa su je stručnjaci iz "Zelenog grada" – hokus-pokus, dok si lupnuo dlanom o dlan - pretvorili u žardinjeru. Nasuli su je zemljom i posadili u nju oleandar koji ima automatsko, ekološko navodnjavanje. Kišnicom, kad pada kiša. I skinuli brigu s glave. Ne bi bolje ni u društvu inovatora "Faust Vrančić". A s izgradnjom novog autobusnog ugibališta na mjestu gdje je prije desetak godina bilo staro, ingeniozno će gradska uprava riješiti i problem divljeg parkirališta skutera, po principu - di stane bus, ne može motor.

Dosad je taj problem bio nerješiv, jer su su motoristi pravili da ne znaju da je tamo zabranjeno parkiranje, a komunalni redari su se pravili da ih ne vide. Problema, zapravo nije ni bilo, napravili bi ga novinari kad bi napisali koju rič o tome. Onda bi motoristi, naši sugrađani, Šibenčani, predlagali da se problem riješi tako da se na tom mjestu iscrta parking. Što je logično, jer je na isti način legalizirana i divlja gradnja, pa što ne bi onda moglo i parkiralište?