Sjaj i bijeda ABA lige

- Ako izuzmemo Rio de Janeiro i Torino, Šibenik je najbolje što se dogodilo hrvatskoj košarci u minuloj godini. S dva kluba u vrhu prvoligaške ljestvice, nemalim zanimanjem publike i nadarenim igračima, poput Roka Badžima. Čudi me jedino što se previše uzbuđujete oko (konačnog) plasmana u ABA ligu. Da niste do kraja svjesni kako se vodstvo Regionalne lige i nije pokazalo baš dosljednim oko ulaska u to natjecanje. Ljubljanska Olimpija je dvaput ispala, pa je opet, suprotno propozicijama, vraćena među regionalne ligaše. Imam osjećaj da bi Cibonu i da bude, kojim slučajem, osma u Prvoj hrvatskoj ligi, svejedno ABA liga vratila u natjecanje „na pozivnicu“ – tako mi je prilično otvoreno govorio zagrebački kolega Tvrtko Puljić, uvaženi košarkaški komentator Sportskih novosti.
U razgovoru nije bilo teško zaključiti da je Puljić, za razliku od dijela košarkaške javnost, tolerantan prema vodstvu Saveza, makar je predsjednik Stojko Vranković na američkoj adresi. Baš kao što jedan od „ključnih“ ljudi u Stručnom savjetu Toni Kukoč ima, također, neskrivenu želju da „soli pamet iz daljine“. Krnjem vodstvu HKS-a, međutim, ne služi baš na čast (dez)informacija glede propozicija natjecanja u doigravanju za prvaka.  
I ne bih se složio da su s „novinom“, od koje se poslije Savez ogradio, bili posebno oštećeni „građani“. Spomenuta (i povučena) odluka išla je najmanje na ruku Jollyju i (probuđenom) Splitu. I površna analiza dosad prijeđenog prvoligaškog puta govori da su Velićeva momčad i splitski „žuti“ uspješno odradili najveći broj zadaća u borbi za plasman u prva četiri kluba.
Temeljna je dvojba trebaju li se hrvatski košarkaški djelatnici toliko uzbuđivati zbog ABA-lige ili natjecanja, koje se u aktualnoj sezoni kvalitetno srozalo do krajnjih granica!? Samo je beogradska Crvena zvezda, taj sjajni projekt trenera Dejana Radonjića, praktički nedostižna ostalima i jedini stvarni mamac prijateljima košarke. Ne može me nitko, ama baš nitko uvjeriti kako bi, u slučaju da hrvatski klubovi na jesen odustanu od Regionalne lige, Split, Šibenik ili Jolly u zagrebačku ili zadarsku dvoranu privukli manje prijatelja košarke od Karpoša, MZT-a, Krke, Igokee, FMP-a… Lako su uočljivi sjaj i bijeda ABA lige. Naprotiv, jačanje dva šibenska prvoligaša, buđenje Gripa, pa i Osijeka dodatno podgrijavaju tezu kako je vjerojatno sazrelo vrijeme za osnivanje Prve hrvatske lige s osam klubova, uz četverostruki bod-sistem, te usporednom Prvom B-ligom s osam ili deset klubova, u kojoj bi nadareni mladci dobivali puno veću minutažu nego u aktualnom sustavu. Dapače, povratak u domaće košarkaške hramove mogao bi u Prvoj B-ligi ponovno obnoviti pravilo „zaštićenog godišta“, te istodobno „iskemijati“ neku posebnu varijantu otvaranja prostora mladima i u višem rangu. Za ilustraciju takve zamisli ne treba ići daleko od Baldekina. Kad bi nadareni RokoBadžim u minule tri sezone nakupio toliko minuta na parketu da ne bi pravila, po kojemu se u petorci uvijek moralo naći mjesta za jednog mladca!?
U pola prvenstva prvi čovjek „građana“ Ante Grbac donio je odluku, koja je na istom tragu.
- Zašto bi nam minutažu koristio Luka Pandurić, kad na toj poziciji možemo pripremati naš mladi kadar. Poput juniorskog reprezentativca Domagoja Šarića –oglasio se Grbac za novogodišnjih blagdana.
Ako se vratimo početnoj temi povremenih ishitrenih odluka o promjeni sustava natjecanja, onda za tako nešto valja odraditi širu anketu u košarkaškoj bazi. To ne može biti stav, donesen u uskom krugu, neovisno o koliko se velikim imenima radilo.
I nikad neću zaboraviti Novoselovu izjavu, staru 23 godina, koja je i te kako aktualna i danas: - Nema napretka hrvatske košarke bez buđenja Sinja, Drniša i Dubrovnika, a kamoli bez jačanja splitskih Gripa ili šibenskog Baldekina!