Da nije Kijevo imalo općinu, a općina načelnicu, izgorišmo i mi i Dinara!

Hrvatsku treba spasiti od prekobrojnog broja općina, gradova i županija. I kad njih ukinemo, riješit ćemo, ako ne sve, a ono barem najveći dio naših problema. Procvjetat ćemo. Te općine ionako ničemu drugom ne služe nego za uhljebljivanje: načelnik, pa dva tri zamjenika, tajnica, kuharica kave, pa službeni auto, a u njemu službeni vozač, pa službene prostorije, koje treba održavati, a u njima struja, voda, grijanje, hlađenje, pa još pročelnik, jedan dva ili tri. Znate li vi koji su to novci?! A za šta?! Sve su to izmišljena, nikom potrebna radna mjesta, osim dakako stranci na vlasti, a to je ponajprije, u većini slučajeva HDZ. Pa su svi oni koji su protiv HDZ-a uglavnom i protiv ovakvog teritorijalnog ustroja Hrvatske s 555 jedinica lokalne samouprave: 428 općina i 127 gradova. I kad se njima još doda 20 županija, kao posebenih jedinica područne, odnosno regionalne samouprave, te grad Zagreb koji ima poseban status grada i županije, onda ispada da u Hrvatskoj ima jušto 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave. I sve to na jednu malu Hrvatsku koja ima četiri milijuna stanovnika?! Maaa daaajjjj...

Da nije Lidije

Tako to izgleda iz Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka, pa čak i Šibenika i ovakva ili slična pjesma pjeva se svakodnevno, kao evergreen, po njihovim - našim - portalima, i poput korova se širi dalje po društvenim mrežama, da bi se sijala, čupala pa ponovno sadila i u ovo besposleno, koronavirusno vrijeme. Koje je, kažu, pokazalo sav apsurd ovakvog teritorijalnog ustroja Hrvatske - da bi iz Iloka došli do Zagreba moraš vaditi čak 26 propusnica i dozvola, koliko ima tih malih, nikom potrebnih općina.

Ali, nije ova stvar baš tako jednostavna. Eto, kako je došlo do toga da se zaustavi ovaj katastrofalni, ogromni požar na Dinari? Odgovor je mali iznenađujući - zaustavljen je zato što malo, zaboravljeno i Bogu iza nogu Kijevo, ima općinu. A općina načelnicu, Lidiju Slavić! Koja je, prva alarmirala javnost, objavila na svom Fejsu dramatičan apel da iz Bosne prema nama ide katastrofa, koja se nekontrolirano širi i proždire sve ispred sebe, da ljudi tamo danima ne mogu disati od dima, da gore šume, životinje i ako se nešto hitno ne napravi da se neće imat što proglasit Parkom prirode, jer će izgorjeti cijela Dinara. I tek nakon toga, kad je ta vijest proširila, kad su je objavili portali, podržali zastupnici, Miro Bulj - “Gori moja Zagora” - kad su je počeli šerati i lajkati obični građani, pokrenula se cijela mašinerija, država, vatrogasci, avioni, stvar je od viralne postala stvarna.

Da nije bilo Kijeva i načelnice Lidije Slavić vatru ne bi nitko ni vidio dok ne bi stigla do predgrađa Splita ili Šibenika. A kad je tako s ovim velikim stvarima, poput požara i sličnih katastrofa, zamislite kako je tek s drugim, svakodnevnim životnim problemima Kijeva i drugih sličnih “malenih mjesta srca moga i našega”, koliko se oni vide i koliko se za njih briga? Znate kad bi Primošten imao ultramoderan Dom zdravlja s 20 zaposlenih da nema općinu, da je ostao u sastavu Šibenika? Nikad! Šta će im, neš ti daljine, 25 kilometara? Što mislite, bi li Vodice imale ispostavu FINE, policijsku stanicu u kojoj i dokumente mogu izvadit pa više ne moraju ić ni u Šibenik, da nisu najprije postale općina pa poslije i grad. Bi li Tisno, da nije općina imalo općinski sud na koji je ljudima iz Murtera i Pirovca lakše doći nego ići u Šibenik, kao prije? Moš mislit što bi imali! Ili što bi Unešić imao vrtić i što bi svi studenti s područja ove općine - dakle, baš svi redovni - primali mjesečno 700 kuna stipendije.

Svijetli ko Betlehem

Da nema općine ne bi bilo ni kune, baš kao što nije, dok nije devedesetih, dok nije došla općina imao ni ovakvih cesta, ni nogostupa, ni javne rasvjete koja danas svijetli kao da je u pitanju Betlehem, a ne Dalmatinska zagora. Oni koji misle da je to nastalo samo od sebe, ljuto se varaju. Ničeg ovog nije bilo dok ta mjesta nisu imale općine. Dok se nisu kao Bilice prije deset ili petnaest godina izdvojile iz sastava grada Šibenika, kao što su to zamalo napravili Zablaće i Brodarica, pa čak i Ražine. Zašto? Zato što su vidjele da su svi oni koji su dobili vlastite općine, a s njima i vlastitu “kesu” odnosno proračun, profitirali. Zato je i došlo do ovolikog bujanja broja općina. To ovi naši mali, “lijevi” “urbani” političari, nikako da razumiju. Oni misle da će, ako ukinu općine, ukinuti i HDZ. A istodobno bi “decentralizirali” Hrvatsku?! I onda se još čude što nitko za to, pogotovo izvan većih gradova, neće dati svoj glas na izborima?