Nogometno-košarkaški brak!? Ili - Može li obitelj Karajica u jednu obitelj ujediniti i šibenske košarkaše i nogometaše?

Što bi dali novi vlasnik i čelnici Šubićevca da imaju u natjecateljskom smislu tako komotnu situaciju kakva je, unatoč zadnjim posrtajima, vrijedna pozornosti na Baldekinu i u Crnici!?

Zanemarujući visoki poraz s Cibonom, krenut ćemo od Baldekina, koristeći podatke koji na najbolji način ilustriraju našu početnu tezu.

Tri kola prije kraja regularnog dijela prvoligaške utrke momčad Damira Milačića osigurala je plasman u Ligu za prvaka (čitaj: gornji hrvatski košarkaški dom). “Narančasti” su se plasirali u završnicu Kupa Krešimira Ćosića, a nisu zakazali ni na međunarodnom planu.

Pohvala klubovima

Da ne govorimo o ovosezonskoj promociji mladih šibenskih igrača.

Vrijedi podsjetiti i na indikativnu izjavu sportskog direktora (i privremenog) izbornika HKS-a Aleksandra Petrovića, koji sve češće posjećuje matični Baldekin, a koji je posegnuo za izjavom koja hrani dušu prosječnog šibenskog prijatelja sporta.

– Skorić i Paić na širem su popisu za nastavak pretkvalifikacija za Europsko prvenstvo. To je pohvala za klubove, koji rade sjajan posao – jednostavno je objasnio zagrebački Šibenčanin.

Kad tome dodamo da su, osim Skorića i Paića, na širem popisu i Roko Badžim, Toni Nakić te braća Tomislav i Zvonimir Ivišić, koji su na ozbiljan način krenuli u košarkašku sferu upravo na Baldekinu, onda je slika o tome što se posljednjih sezona događalo u šibenskoj košarci čak i vedrija od trenutačnog stanja na ligaškoj ljestvici.

– Eh, da su sva šestorica zajedno na Baldekinu, gdje bi nam bio kraj – otelo se onima koji čine najvjerniji dio šibenske košarkaške publike.

Što kriti da je utakmica Šibenka – Cibona barem malo podsjetila na susret istih suparnika iz sezone 2007./2008., kad su se “narančasti” sjajno držali u prvom poluvremenu (41:42), a onda su na sličan način posrnuli u nastavku (72:92). Uz napomenu da je prvi strijelac prije 15 godina bio veteran Petar Maleš, koji je danas desna ruka aktualnom treneru Damiru Milačiću.

Zašto ne priznati kako je plasman u Ligu za prvaka ili peta pozicija u prvenstvu Hrvatske zapravo krajnji domet vaterpolista Solarisa. Odlazak nemalog broja udarnih igrača (Goreta, Koprčina, Pelicarić, Bulat…), pa potom i trenera Jure Marelje nije se mogao nadoknaditi “preko noći”. Poziv Jerku Penavi na pripreme “barakuda” još je jedna potvrda teze, slična onoj koju u košarci zagovara zagrebački Šibenčanin Aleksandar Petrović, preciznije argument da se u Crnici dobro radi te da se snažno forsiraju mladi, neovisno o tome jesu li svoj vaterpolski put počeli u šibenskom ili nekom drugom bazenu.

Ne mogu reći ‘ne’

– Kako sam mogao reći “ne” odlasku ambicioznog Jure Marelje u splitski Jadran – reagirao je na niz sličnih pitanja prvi čovjek Solarisa Cico Ninić.

Sve se bojimo da ćemo od Cice dobiti sličan odgovor ako sutra, a o tome se već šuška (!), ispisnicu zatraži novopečeni reprezentativac Jerko Penava.

Sportski se Šibenik oduvijek teško mirio s tim da odgaja najbolje igrače za druge. A da se ta gruba istina promijeni, nema drugog rješenja od jakih sponzora. Poput šuškanja da bi obitelj Karajica u jednu obitelj ujedinila šibenske nogometaše i košarkaše. Bolje rečeno, kuloarskoj priči da je brat vlasnika HNK-a Šibenik Željka Karajice, uspješni građevinski poduzetnik Tomislav, istodobno i gazda u njemačkom košarkaškom prvoligašu Hamburgu. Pobjeda nogometaša u Velikoj Gorici samo dodatno budi tu nogometno-košarkašku nadu.