– U cijelosti razumijem naše mlade navijače koji su na prvoligaškoj utakmici košarkaša Šibenika i Splita skandirali “Milačiću, odlazi!” te su demonstrativno napustili Baldekin prije kraja utakmice. To je bio najbolji šibenski potez na cijeloj utakmici! Tako smo i mi, stariji Funcuti, u prošlosti postupali u trenucima kad nismo mogli podnositi lošu igru naše momčadi, točnije sportska poniženja u vlastitoj dvorani – otvorio nam se jedan od najstarijih Funcuta Boris Pelajić Pele, koji je, inače, do tog događaja uporno branio i klupsku politiku Šibenke i trenera – sportskog direktora Damira Milačića.
Nesretna kombinacija
U tipičnoj šibenskoj navijačkoj ćakuli ulje na razbuktalu vatru samo je dolio drugi Boris. Šibenski zet (oženio se nećakinjom nekadašnjeg pokojnog predsjednika Sabora Anđelka Runjića) koji je, unatoč godinama života u Sloveniji, odavno postao žestoki Šibenčanin i Funcut, a koji je posegnuo za (polu)ozbiljnom izjavom: – Teško mogu podnijeti poraz protiv Šenčura u Drugoj regionalnoj ligi. Pa, Šenčur je malo mjesto blizu ljubljanskog aerodroma Brnik, koje je nešto veće od Bogdanovića (riječ je zaseoku u predjelu Martinska, nap. a.), a koje prije 40 godina nije moglo ni sanjati da će pobijediti nekad slavnu Šibenku.
Navijačka razmišljanja u ovom slučaju imaju nemalu težinu. Točnije, vrijedni amaterski djelatnici na Baldekinu moraju posegnuti za procesom preslagivanja u klupskoj politici koja, ruku na srce, u godini koja je na izmaku rezultatima i igrom ne može oduševiti nikoga čije srce kuca za narančastu boju.
Od momčadi koju su na sva usta hvalili televizijski komentatori (i ne samo oni!) zbog naglašene orijentacije na domaće momke i rad s mladima, Šibenka se, ruku na srce, pretvorila u ne baš sretnu kombinaciju akvizicija sa strane i mahom nedozrelih šibenskih mladaca. Točnije, najavljena proslava 50. obljetnice kluba dočekat će se u atmosferi u kojoj nezadovoljstvo igrama i rezultatima potiskuje slavnu tradiciju.
Sve što se događa na parketu nije ni slučajno nagrada za nemali trud koji klupsko vodstvo ulaže kako bi, u doba ne baš sretno za hrvatski sport uopće, održalo Baldekin glavom iznad vode ili na pozitivnoj (financijskoj) nuli. Dapače, teško je podnijeti neslužbeni podatak da su košarkaši Šibenke u godini koja je na izmaku imali poražavajući skor pobjeda i poraza u službenim utakmicama od 7:30. A na taj nas je podatak upozorio netko kome nije ni na kraj pameti da kopa jamu čelnim ljudima kluba. Dapače, riječ je o prisnom prijatelju saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića, koji ne krije svoju privrženost Baldekinu. Ne samo riječima, nego i korisnim djelima.
Sad je malo kasno...
Za ozbiljne je zahvate na pola natjecateljskog puta, ipak, kasno. No, valja razmisliti o poruci europski priznatog Nevena Spahije “kako nikad ne bi pristao na dvostruku ulogu trenera i sportskog direktora, jer u krizi možeš pričati samo sam sa sobom”. Na mogućnost povratka šibenskih momaka na Baldekin (ne)izravno nas je podsjetila ugodna ćakula s Martinom Junakovićem, koji sezonu odrađuje u Širokom Brijegu, a koji je, zahvaljujući i dvostrukom kumstvu, silno vezan uz NBA zvijezdu Darija Šarića. U ne baš sretnom razdoblju šibenske košarke tješe nas jedino vijesti iz KK “Dražen Petrović” koje govore o pobjedama šibenskih dječaka i mladića. Šibenske mladosti, koju valja dugoročno čekati kao potencijalne prvotimce. Uz, ponavljamo, neizbježno preslagivanje u klupskoj politici. I podsjetnik na staru, životnu i sportsku istinu da najveće greške radiš kad ne priznaš stare propuste.