Glava je Hrvatima ovih dana zaista u balunu! Ni moja nije izuzetak, uz napomenu da Rusiju čekam "sa zadrškom". Nemam razloga da ne vjerujem Ćiri Blaževiću i ostalima koji tvrde kako je Zlatko Dalić inteligentan i nadaren trener, pa se, stoga, ne mogu načuditi da je odgađao rješavanje akutnih problema u momčadi.
Suprotno Ćirinoj tezi kako je hrvatska reprezentacija "neviđena koncentracija talenata", usuđujem se kazati da "vatreni" imaju nekoliko slabih točaka, koje su vidljive iz zrakoplova.
Alibi-igra
Imamo dvojicu "bočnih" (Vrsaljko, Strinić), koji nemaju samo problema s prodorima i centaršutima na suparničkoj polovici, već i kontrolom lopte uopće. Vedran Ćorluka je jedan od najiskusnijih, ali istodobno i jedan od najsporijih stopera na Mundijalu.
Da ne govorimo o Milanu Badelju, koji je antiprototip "zadnjeg veznog". Ta pozicija traži, prije svega, snažnog i brzog igrača, koji štiti prilaze stoperima, ali je istodobno u stanju pridodati se naprijed. Poput Brazilca Casemira ili nekad sjajnog hajdukovca Ivana Gudelja. A Badelj se bez tih temeljnih funkcionalnih značajki "šulja" oko središta travnjaka sa svojevrsnom alibi-igrom.
Problem postaje to veći, jer su on i Rakitić, pa i Modrić isti (ili slični) tipovi nogometaša, a o razlici u kvaliteti u korist hrvatskih Španjolaca nema smisla diskutirati.
- Vjeruj mi, sine, da će Dalić u Rusiji koristiti moju formulu igre sa tri stopera. Ona je opet u modi - govorio mi je prije petnaestak dana već spomenuti Ćiro, ali taj savjet izbornik, očito, nije prihvatio.
Slično o rješavanju problema stopera i "zadnjeg veznog" razmišlja i već spomenuti Ivan Gudelj s još smionijom idejom o Perišiću kao "lijevom bočnom", te dodaje:
- Tako sam nešto očekivao od Dalića, no za takve je promjene, čini mi se, kasno.
Hrvatske nogometne simpatije uvelike pripadaju Mariju Mandžukiću i Nikoli Kaliniću, no riječ je o "napadačkoj vrsti koja je u izumiranju". Tek, kad je protiv Senegala ušao Kramarić, shvatili smo da moderni napadač mora biti nogometna lutalica i sveznadar. S driblingom, pasom i spretnim šutom.
Zadnji vezni
- Napravio sam jednu malu analizu minulih svjetskih prvenstava, te shvatio da su kod pobjedničkih sastava prevagu uvijek predstavljale velike zvijezde poput Pelea, Maradone… A mi takvog igrača jednostavno nemamo - zborio mi je nedavno umirovljeni šibenski inženjer Tome Mileta, koji je čitav život zaljubljen u sport i glazbu.
Velika proljetna očekivanja, nema sumnje, polako ustupaju mjesto strepnji. U ozbiljnim kombinacijama oko sastava, logično, nema mjesta za nadarenog Biličanina Duju Ćaletu-Cara kojemu je već poziv velika čast. Nama, koji smo "vječni" zaljubljenici u Šubićevac, on predstavlja dostojnu zamjenu za drugog šibenskog stopera Gordona Schildenfelda koji je bio na popisu za Brazil prije četiri godine.
S "brazilskog" je popisa Niko Kovač, međutim, neobjašnjivo izostavio Šibenčanina Arijana Ademija, tipičnog "zadnjeg veznog". I ostavio problem reprezentaciji, koji se vuče do Rusije. Ademi je po tehničkim sposobnostima sigurno iza Badelja i Brozovića, no obojica ne mogu ni približno odigrati "zadnjeg veznog" kao snažni Šibenčanin. Reprezentacija nije, kako je tvrdio legendarni Miljan Miljanić, skup najboljih, već izbor najpotrebnijih igrača!