StoryEditor
Reflektorsasvim osobno

‘Bilo je težih trenutaka, ljudi bi me otpisali‘: Damir Kedžo iskreno o svojim neuspjesima i sumnjama koje su ga morile na njegovom glazbenom putu

Piše Mirela Goreta
3. ožujka 2020. - 12:57
Damir Krajač/HANZA MEDIA

Vojnički dril Damir Kedžo nastavit će i nakon pobjede na "Dori" – tri mjeseca uoči natjecanja na kojemu je pjesmom "Divlji vjetre" autora Ante Pecotića zavrijedio odlazak na svibanjski Eurosong u Rotterdamu, ustajao je u šest sati ujutro, odlazio u teretanu ili na trčanje i satove pjevanja kako bi istrenirao i stas i glas za ono što ga je čekalo u Opatiji, te odlazio u krevet u 19 sati.

Nije mu to, kaže, palo teško. Kad ima cilj, potpuno mu se posveti.

Takav je u svemu što radi, pa ga tek sada očekuju prave pripreme za nastup na eurovizijskoj pozornici. Zvuk pjesme će, otkrio nam je, još "poskupiti", a i sam njegov nastup u Nizozemskoj potpuno će drugačije izgledati.

Kako bojom odjeće, tako i scenski.

- Uvijek me vodi ta energija i želja da budem najbolji, da dam sve od sebe. Ove godine jako mi se svidjelo to što je jako puno izvođača zagrizlo na "Dori". Ljudi su se jako trudili, a bilo je puno i mladosti i iskustva.

Meni je drago što nas je bilo svih geneacija, a da su svi s jednakim žarom pristupili "Dori". Mislim da je to dobro i za "Doru" i za hrvatsku glazbenu scenu – smatra 33-godišnji Kedžo, čiji je glazbeni put započeo dok još nije napunio ni 16 godina, prijavom u prvi televizijski talent show u Hrvatskoj.

U sedamnaest godina bivanja na domaćoj glazbenoj sceni Kedžo je prevalio dug put dokazivanja, no ne bi ga okarakterizirao teškim.

- Nikada to nisam gledao na taj način. Naravno da je bilo težih trenutaka u životu kada bi me ljudi otpisali, ali sam, zbilja, oduvijek vjerovao u sebe i sve mi je bilo piano.

Pjevanje je, neosporno, moja potreba za izražavanjem.

Da to radim zbog novca ili nečeg drugog, vjerojatno bih odavno odustao. Nikada nisam svoj glazbeni put smatrao mukotrpnim, prije mislim da je bio temeljit. Sa 16 sam sam se ubacio u sve ovo, nisam znao što me sve čeka jer je to bio prvi show tog tipa u Hrvatskoj. Samo sam znao da volim pjevati.

U showu "Story Super Nova" naučio sam da nema brzog puta, da takvo što ne postoji. Sve ove godine svoju sam priču prvenstveno gradio na glasu i pjesmama.

A takvoj karijeri onda i treba vremena. Potrebno je vrijeme kako bi ljudi počeli vjerovati u ono što pjevaš. Kažu da se muškim izvođačima počne vjerovati nakon prvih desetak godina, što se u mom slučaju pokazalo najtočnijim – smije se prosijedi Kežo.

Srebro u njegovoj kosi ipak nije zbog profesije kojom se bavi.

Prva sijeda u sedmom osnovne

- Neeee, nisam osijedio od hrvatske estrade. Prvu sijedu dobio sam u sedmom osnovne, to nam je tako genetski. I tata i djed potpuno su sijedi.

Tata je već s 25 godina bio potpuno bijel, a ja se još uvijek držim - veli pobjednik Dore. Uživa na sceni i prvenstveno pjeva zato što to voli. No, nije tip za showbiz gužve i blicanje fotoaparata.

- Ne volim previše taj šušur, više volim svoj mir. Kad dođem na scenu, to je trenutak u kojemu guštam najviše na svijetu.

A kad se ugase svjetla, volim se povući u šumu, šetati sa psom uz more, ležati, ići u teretanu... Živjeti neki normalan život. Mislim da te, ako ne živiš neki takav život, ponesu ta svjetla reflektora.

Znam to, jer mi se to i samom nekad događa... Iako je kod mene češće situacija da, zbog nekih neuspjeha, sumnjam i kad se dogodi uspjeh.

Ali ako me nešto i ponese, brzo se prešaltam. Srećom, imam oko sebe ljude koji me klepe po glavi, pa stvari brzo dođu na svoje - priča mladić iz Omišlja na Krku.

U njegovu je poslu, dodaje, neophodno imati čvrstu ruku.

- Ja sam Blizanac po horoskopu. Zrak... Letim na sve strane. Potreban mi je netko tko će mi reći: "Sad sjedi i šuti". A najgora stvar koju mi netko može reći je da sjedim i šutim. Progovorio bi na g... To mi je mama rekla već sto tisuća puta – smije se Kedžo, čija je desna ruka prepuna tetovaža.

Mnoge od njih posvećene su članovima obitelji, majci i sestri, a neke imaju i dublje, samo njemu znano značenje.

- Nekim ljudima se to sviđa, nekima ne. Desna ruka mi je cijela oslikana – od datuma sestrina rođenja, anđela - ženski anđeo vuče muškog iz mora, nekih rečenica koje me pune pozitivnom energijom... I lastavica je na ruci, jer one stalno putuju, ali se uvijek vraćaju doma, što je nekakva definicija mog posla – objašnjava pjevač za kojega kolege imaju samo riječi hvale. Ipak, ne može reći kako ima prijatelje na estradi, prije su to poznanici i ljudi čiji rad poštuje i prati.

Oko sebe ima uski krug ljudi, koji su uz njega od rođenja. Oni su, veli, njegova baza.

Komplimenti od najvećih

- Najljepše je što mi je uvijek podršku davala garda izvođača koju sam cijenio odmalena. Sjećam se Olivera na "Runjićevim večerima", koji je svima govorio: "Ovaj mali ludilo piva". Pamtim Josipu Lisac koja me znala pohvaliti u intervjuima, tu je i Radojka Šverko, koja me uvijek nazove da prokomentiramo moj nastup ili, primjerice, Doris Dragović, koja me zvala jutro uoči "Dore" i poželjela mi sreću.

Pa Nina, Grašo... Riječ je o kolegama, koji su izvan nekog mog uskog kruga ljudi i suradnika. A opet me nazovu...

Uistinu sam počašćen zbog njihovih lijepih riječi – skromno će Kedžo. Glas zbog kojega ga hvale konstantno uvježbava i usavršava, jer je sklon istraživanju.

Želi vidjeti dokle će ga odvesti vlastite mogućnosti...

- Čujem nekog pjevača, pa proučavam kako je otpjevao neku pjesmu. Onda mi se to svidi, ali ne idem na njegovu kopiju, nego me zainteresira glas kao instrument. I onda dođu ljudi i kažu mi: "Što će tebi trener pjevanja?" Jel Janica, dok je skijala, činila to sama cijelo to vrijeme ili je imala trenera?! Pa da biste održali glas u formi, jer je u pitanju mišić, potreban vam je netko.

Ne mogu ja sebe čuti, ja čujem potpuno drugačije od onoga kako to zvuči vani. I netko mi mora reći: "Sad je to previše ili daj malo više". Puno mi znači rad s Ivanom Husar i Martinom Tomčić, kod kojih sam zadnja tri mjeseca išao triput tjedno na satove pjevanja.

"Divlji vjetre" je vokalno iznimno zahtjevna pjesma, a ujedno i emocionalna. A ako se emotivno dam u pjesmu, potrebno je regulirati vokalnu tehniku.

E, tu su mi puno pomogle Ivana i Martina – ističe Kedžo, ne zaboravljajući apostrofirati još jednu članicu svojega tima, menadžericu Snježanu Jerković Radočaj, čiji mu je angažman omogućio da se u potpunosti posveti onome što treba dati na sceni.

- Putem su mi se dogodili ljudi koji su počeli vjerovati u ono što radim. I nekako se posložio tim, jer ovo je timski rad.

Čovjek ne može sve sam.

Znam da znam pjevati, znam i da imam emociju, ali što ja znam o menadžerskom poslu, dogovaranju koncerata...

U počecima sam radio i te neke stvari, ali onda čovjek jako puno griješi. Mislim da pametan čovjek nakon nekog vremena shvati kako neki ljudi bolje rade te stvari od njega.

I onda takve ljude prizove u život – zadovoljno zvuči Kedžo.

Pratim sve talent showove

- Pratio sam 'The Voice', pratim sve te talent showove, samo me zanima što će biti s tim ljudima poslije. Sve sam to prošao... I onda kad čujem: 'Sad treba, sad njima sve...' Ovo je posao, prvenstveno težak i krvav posao.

Tko to nije probao, ne zna. Moraš biti ustrajan, moraš konstantno raditi na sebi i usavršavati se. I ja sam bio zakopan, jer se u talentu showu pjevaju tuđe pjesme, pa se lako možete osloniti na emociju nekoga tko je to već otpjevao. I to čak i iskopirati. Ali što će se dogoditi kad imate svoju pjesmu i morate dizati stvar iz nule. I pjevati na hrvatskom. Tu ih želim čuti...

Mislim da će oni koji trebaju, isplivati, a oni koji ne trebaju, neće. Smatram da opstaju oni koji najviše vole pjevanje. Pročitao sam prije par dana jednu izreku – "Ljudi ne kupuju što radiš, nego zašto to radiš". Strast je ključna...

Svim tim klincima koji uistinu super pjevaju želim puno sreće u ovom poslu. Slušao sam malog Filipa Rudana, on mi je bio odličan. I Albina mi je genijalna.

#DAMIR KEDŽO#POBJEDNIK DORE

Izdvojeno

19. svibanj 2020 16:05