StoryEditorOCM

‘rat‘ zbog plinovodaUsprkos američkim sankcijama, Rusi uspjeli opremiti brod koji će završiti Sjeverni tok 2. Kako im je to uspjelo? Odgovor je u dokumentaciji

Piše JL
25. ožujka 2021. - 13:11

Kada je brod „Akademik Cherskiy“ krajem ožujka počeo s polaganjem cijevi plinovoda, nedaleko od njemačkog otoka Rügen, našao se u središtu međunarodne pažnje. Zadatak je bio da završi radove na Sjevernom toku 2, drugom ogranku sigurno najspornijeg plinovoda na svijetu.

Istraživanje Deutsche Wellea je pokazalo da je brod opremljen najmodernijom tehnikom za preciznu obradu cijevi talijanske firme „Nuova Patavium“. To je znakovito s obzirom da svakom tko sudjeluje u izgradnji Sjevernog toka 2 prijete bolne američke sankcije.

Naime, prema američkoj odluci za suzbijanje ruskog utjecaja u Europi i Aziji, Bijela kuća bi trebala uvesti sankcije pojedinicima i kompanijama koji pružaju usluge i prodaju robu za izgradnju plinovoda. Tim sankcijama su pogođene sve isporuke u vrijednosti većoj od milijun dolara, odnosno pet milijuna dolara na godišnjem nivou, prenosi Jutarnji list.

Zbog prijetnji sankcijama Washingtona švicarska firma Allseas je već krajem 2019. povukla svoj brod iz ovog projekta. Zato je uskočio „Cherskiy“, koji se početkom 2020. na odredište u Baltiku uputio iz Pacifika. Problem: ovom ruskom brodu, opremljenom za polaganje cijevi, nedostajao je dio opreme. Ali, kako su Rusi uspjeli usprkos američkim sankcijama opremiti brod?

Odgovor pruža uvid u rusku carinsku dokumentaciju, koja je dostupna u bazi podataka „ImportGenius“, a koju je pregledao DW. Između kolovoza i rujna 2020. vlasnik broda „Cherskiy“ - firma „STIF“, mala ruska kćer-firma kompanije „Gazprom“ - isporučio je opremu iz Italije i Nizozemske kompaniji za polaganje cijevi u vrijednosti oko deset milijuna eura. Mjesto isporuke: Luka Mukran na nemačkom otoku Rügen – tu se nalazi baza za izgradnju Sjevernog toka 2.

U carinskim dokumentima se navodi da su samo 12. rujna sustavi za obradu cijevi s hidrauličnim pogonom firme „Nuova Patavium“, vrijedni 1,1 milijun američkih dolara, proslijeđeni iz Rusije u Njemačku. Radi se o sumi koja bi terbala biti relevantna za američku službu koja je zadužena za sankcije.

Ali, ova oprema je u Rusiju stigla, barem prema podacima ruske carine, u dvije pojedinačne isporuke s više mjeseci razmaka. Navedena cijena: manje od 200.000 dolara po isporuci. Na pitanje DW-a o razlogu ove razlike u cijeni Talijani nisu odgovorili.

Kada su od lipnja 2020. američke sankcije pooštrene i precizirane, lanci isporuke su bili još nepregledniji. Od tada talijanska firma nije poslovala sa vlasnikom broda - barem na papiru. Novi kupac opreme je firma „Sistema SPB“. Ova firma iz Sankt Petersburga sa samo troje zaposlenih je vrlo tajnovita. Za samo nekoliko godina se više puta selila, mijenjala polje poslovanja pa čak i broj u registru firmi.

I nemoguće je na osnovu nekoliko tragova bilo šta ustanoviti. Prema službenim izvorima, firma ima državnu licencu za instalaciju protupožarnih alarma u zgradama, kao i neplaćene dugove kod Udruženja kompanija za istraživanja nafte i zemnog plina.

Pored poslovanja sa firmom „Nuova Patavim“, prema podacima ruske carine, firma iz Sankt Peterburga kupovala je opremu za „Cherskiy“ kod jedne druge talijanske firme – Opus S.R.L. Ova kompanija je na primjer 25. kolovoza 2020. isporučila pneumatske glave za zavarivanje s automatskim pozicioniranjem.

Dva tjedna kasnije oprema je takođe prebačena u luku Mukran, i to kao vlasništvo Gazpromove podružnice STIF. Ono što upada u oči kod reeksporta iz Rusije u Njemačku, italijanska oprema je već koštala 1,2 milijuna dolara – deset puta više nego što je prijavljeno carini kod uvoza iz Italije. Ni „Opus S.R.L.“ nije reagirao na upit DW-a.

Nizozemski proizvođač „Vermaat Technics B.V.“ kažu da su iznenađeni. Njegov moderni kompjuterski vođeni aparat za zavarivanje „Veraweld Torch System D.“ isporučila je Gazpromova kćer-firma firma STIF „Akademiku Cherskiyom“ u Mukranu – i to stoji u ruskoj carinskoj dokumentaciji.

„Mi ne znamo šta se događa na tom brodu‘“, izjavila je kompanija u pisanom priopćenju u kojem se također navodi: „Mi nismo isporučili nikakvu opremu za završetak Sjevernog toka 2“. Zbog toga Nizozemci ne računaju s američkim sankcijama.

No prema dokumentima „Vermaat Technics“ uopće ne posluje s firmom „STIF“. Aparati za zavarivanje nisu isporučeni ovoj kćerki-firmi „Gazproma“ već ruskoj firmi „Vermaat Service“. Ali Nizozemci tvrde: „‘Vermaat Service‘ nije naša kćerka-firma“. Iako su do srpnja 2020. direktno vršili isporuke firmi „Vermaat Service“, od kako su pooštrene američke sankcije formalno više uopće ne posluju s Rusijom.

Umjesto njih je dalje isporuke je preuzela firma „BHS International B.V.“. A od ove firme postoji samo jedan poštanski sandučić u jednom selu u jugoistočnoj Nizozemskoj i jedna internet stranica koja ne funkcionira. Internet domen je registrovan kod iste kompanije kao i ruski „Vermaat Service“.

„Mi ne znamo ništa o tome da je naša tehnika prebačena iz Rusije u Njemačku“, priopćio je „Vermaat Techincs“. Tako je „Akademik Cherskiy“ dobio opremu iz Nizozemske ukupne vrijednosti oko pet milijuna dolara.

Zaobilaznice i posrednici, off-shor komanije i razlike u cijenama – da li je tako lako prevariti američku vladu? Dugogodišnji američki diplomat Daniel Fried kaže da nije: „Ne pomaže ubacivanje lažnih firmi u lance isporuke. Jer, to je prekršaj. To je rizično i ne štiti od sankcija“, kaže Frid u razgovoru za DW.

On je od 2014. do 2017. bio koordinator sankcija Rusiji u State Departmentu. Međutim, nije sigurno da će SAD Europljane uistinu i kazniti sankcijama. Washington će tu u procjenu morati uključiti i političke rizike, naglasio je bivši diplomat. „Sankcije su skupe. Jer, na svake sankcije mogu uslijediti kontra-sankcije“, kaže Daniel Fried.

Nikos Tsafos iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu je uvjeren da se europske firme ne moraju bojati. „SAD nisu spremne pokupšati zaustaviti gradnju Sjevernog toka 2 po svaku cijenu. Verujem da postoji crvena linija za Washington. Radi se o tome da se previše ne opterete odnosi s Europom“, ističe Tsafos. On je uvjeren da će USA, usprkos prijetnji sankcijama, ostaviti mjesta za kompromis.

No za neki takav kompromis ne ostaje baš mnogo vremena. „Akademik Cherskiy“ bi trebalo da do rujna završi s postavljanjem cijevi. Zahvaljujući najmodernijoj europskoj tehnici, ruski brod za postavljanje cijevi to može da obaviti dvostruko brže nego manji brod „Fortuna“, koji radi južno od danskog otoka Bornholm.

18. travanj 2024 13:12