Pod sloganom “Pomorsko dobro je 100 posto naše”, prosvjednici na Markovu trgu u četvrtak su zatražili povlačenje iz saborske procedure Prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Okupljanje građana dio je široke kampanje u koju su se, osim mnogih civilnih udruga, uključile i listom sve oporbene stranke, a platforma Možemo pokrenula je i peticiju s istim ciljem, koju je do sada potpisalo više od 20 tisuća građana.
Prosvjed u Zagrebu inicirala je udruga “Javno je dobro” jer, po njihovu mišljenju, ovakav Prijedlog zakona praktički znači privatizaciju hrvatskih plaža. Kako su objasnili, po ovom Prijedlogu zakona privatna osoba, odnosno koncesionar, mogla bi dugoročno, točnije dulje od 50 godina, zakupiti plažu i upravljati njome te je povezati s hotelom, kampom i turističkim naseljem u jednu funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu, što nije ništa drugo nego, kako tvrde, privatizacija.
Javna rasprava
”I nek je proklet ko mi te ote, rojena valo”, “Ogradite li more, bit će nam još gore”, “Andrej, briselskim frendovima nećeš dati naše more”, samo su neke od brojnih poruka s transparenata na Markovu trgu.
Građani već danima slušaju medijsku raspravu o predloženom zakonu, pa tako i njegove zagovornike, koji tvrde upravo suprotno od onoga za što se zalažu protivnici. Neke od čak devet stotina primjedbi na zakon koje su upućene u javnoj raspravi, i nijedna nije usvojena, mogle su se čuti na tribini koju su u Splitu održali predstavnici platforme Možemo. Naime, najviše kritika upućeno je zakonu zbog toga što je prepun nepreciznih rješenja koja otvaraju vrata mogućim zloupotrebama.
Tako je Ivana Kekin kazala da su upravo plaže najbolji primjer za to, pa je objasnila kako se one u ovom zakonskom prijedlogu dijele u tri kategorije, koje se različito i štite. Prva su kategorija javne morske plaže, na kojima zakonodavac predlaže da bude zabranjeno bilo kakvo ograđivanje i isključenje opće uporabe. Već za drugu kategoriju, u koju spadaju morske plaže ispred hotela, kampa ili turističkih naselja, zakonodavac kaže da je zabranjeno ograđivanje, ali ne i isključenje opće uporabe.
– Kao da je ograđivanje jedini način za isključenje opće uporabe! Građane se može isključiti s takve plaže naplatom ulaznica, zaštitarima i slično – slikovita je Kekin.
Treća kategorija su plaže posebne namjene za koje nema zabrana ni ograda niti isključenja javne uporabe.
– I kad smo pitali ministra i državnog tajnika na što su točno mislili, odgovorili su nam da se radi o plažama za posebnu skupinu korisnika koji imaju specifične potrebe. Kad smo im rekli da to može biti i posebna skupina HDZ-ovaca, odgovorili su nam da to može biti, primjerice, nudistička plaža. E pa, oni su morali u zakonu naglasiti o kojim se posebnim skupinama radi, na primjer da su te plaže za ljude koji imaju kućne ljubimce ili za nudiste, ali onda su, što je još važnije, mogli dodati i da će to biti plaže za posebne skupine korisnika koje moraju biti neprofitne. Osim toga, posebne plaže već postoje, od nudističkih do plaža za pse, i nikada nije bilo potrebe ograđivati ih – podsjeća Kekin.
Također je upozorila i na to da je u Zakonu o prostornom planiranju ustanovama za palijativnu skrb, a to su starački domovi, koji mogu biti i privatni, dopuštena gradnja i na pomorskom dobru.
Opasne iznimke
– Kad pogledate ovo u Zakonu o pomorskom dobru gdje se govori o plažama za posebne namjene i ovo što se smije po drugom zakonu, onda je neizbježna slika privatnog staračkog doma za boravak bogatog starca, Europljanina, koji je sa svojim psom na svojoj plaži na koju domaći ljudi nemaju pristupa – poručila je Kekin.
Da bi predočila nepreciznost zakona, navodi kako u prvom članku stoji da ograđivanja plaža nema, ali već u sljedećim stavcima tog istog članka postoje iznimke gdje se to dopušta u stilu “osim u slučajevima kad nije, odnosno u specifičnim okolnostima nositelj koncesije može graditi na pomorskom dobru...”. Te specifične okolnosti, naravno, nisu precizirane.
– Kad smo pitali na što se to odnosi, rekli su nam da se to odnosi na luke. Onda su trebali staviti da je gradnja dopuštena isključivo kad je to potrebno za javnu korist i javno dobro. Zatim u prvom stavku članka stoji da je zabranjeno nasipavanje plaža, a već u sljedećem piše “osim kad u određenim okolnostima nositelj koncesije to može...”. I tu se opet ne precizira kako i pod kojim okolnostima. Konstanta je ovog zakona da dopušta iznimke, a one se redovito odnose na nositelja koncesije koji će je moći zadržati na 20, odnosno čak i do 50 godina! Istina je da se nitko ne može fizički upisati na pomorsko dobro i ne možemo govoriti o privatizaciji plaža u užem smislu, ali ako netko ograniči opću upotrebu neke plaže na pola stoljeća, za nas je ta plaža praktički privatizirana – smatra Kekin.
Konačno, objasnila je i pojam funkcionalne cjeline u kojoj se, kako je to zamislio zakonodavac, spajaju opće dobro, odnosno plaža i privatni objekt, odnosno hotel ili, na primjer, beach bar.
– Tu postoji mogućnost da se onaj tko je vlasnik beach bara ne mora natjecati za koncesiju, nego je dobiva na zahtjev – smatraju “možemovci”, na čijoj se tribini pojavio manji broj Splićana nego što bi se očekivalo s obzirom na to da grad ima čak dvadeset kilometara obale.
Kako doznajemo, otočani su itekako zainteresirani za to na koji je način zakonodavac zamislio urediti pomorsko dobro, pa su se Komižani na tribini okupili u puno većem broju te su pokazali i zavidno znanje.
– Da se razumijemo, nama otočanima je sve plaža, i... – kazala je Igra Šain s Korčule. Ona je navela niz nepreciznih članaka predloženog zakona koje tretiraju lučice, mandrače i molove, kao i sportske luke.
– A nama su luke i privezišta nešto poput parkirališta u Zagrebu, a spominju se u samo par članaka. Na primjer, molove se definira kao rivu dužine do 50 metara, a iznimka kaže da se takvi molovi mogu dati u koncesiju ugostiteljskim objektima. To isključivo dokazuje da se ovaj zakon bavi monetizacijom obale. Primjer je legalizacija molova izgrađenih do 2011. godine i zakon ne ulazi u način njihova korištenja, a lokalno ih stanovništvo praktički prisvaja. Ovaj zakon ne bi uveo nered, nego bi legalizirao nered – tvrdi Šain.
Legalizacija nereda
Upozorava također i na činjenicu da u Prijedlogu zakona nije precizirano koliko vezova otpada na gospodarska plovila, kojih je sve više, poput taksija i izletničkih brodova, i stoga istiskuju plovila za osobnu upotrebu.
– Zakon diskriminira i sportaše – kazala je Šain. – Kada govori o sportskim lukama, a to su one kojima upravljaju udruge koje se bave sportovima na i u moru, a za lokalnu su zajednicu izuzetno važne jer doprinose životu u zajednici, zakon novim odredbama zapravo udrugama onemogućava rad! Naime, kriterij za dobivanje koncesije je kategorija natjecatelja u tri dobne skupine, a to za manje mjesto, poput Komiže i Korčule, nije baš lako imati. Zatim, i kao uvjet za koncesiju zakon traži da udruga bude u sustavu vrhunskog sporta, što je apsurdno i smiješno. Pa kako ćemo doći do vrhunskih sportaša ako nemamo gdje? – pita Šain.
Ono o čemu se manje govori jest založno pravo nad koncesijama, što je objasnio Marko Giljača iz Dubrovnika. Naime, investitor može podići kredit za gradnju objekta za koju je dobio koncesiju, a banka će upisati hipoteku, što praktički znači da je kredit dio na osnovi naše zajedničke imovine.
– Banka vam, dakle, daje kredit na osnovi vrijednosti koju smo vam mi dali! Založno pravo omogućit će nekome da investira na našemu i da nam to onda ograniči – gotovo je nacrtao Giljača ono što smatra opasnim. Umjesto zaključka, poentirala je Kekin:
– U obrazloženju zakona piše da mu je svrha bolja tržišna valorizacija pomorskog dobra, što je komentirala i pučka pravobraniteljica, po kojoj cijeli zakon ostavlja dojam da je gospodarski interes, pogotovo u smislu razvoja turizma, daleko ispred zaštite pomorskog dobra, odnosno zaštite prirode i okoliša.
Budući da je rijetko koji zakon izazvao ovoliki interes, valja pratiti reakciju donositelja Prijedloga.
Svakako, očito je da građani itekako znaju da je pomorsko dobro opće dobro i da njihov život mora imati prednost pred gospodarskom eksploatacijom i privatnim interesima. Ili, kako glasi jedan transparent s prosvjeda: “Nije ti ćaćino, a ni materino!”•