Na ovotjednom nastavku suđenja jedanaestorici bivših menadžera Uljanik grupe i Uljanik plovidbe, na kojem se počelo sa saslušanjem svjedoka, na klupu za svjedoke pred sudskim vijećem Županijskog suda u Rijeci, pod predsjedanjem sutkinje Damire Delost, sjeli su predstavnici Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod, izvještava Novi list.
I to Ante Lucić, koji je u ovoj državnoj tvrtki bio zadužen za sektor financija te Ruđer Friganović, aktualni direktor Jadranbroda, koji je tu funkciju obavljao i u mandatu od 2012. do 2014. godine, a prije toga bio je državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva.
Dobar dio pitanja i traženih pojašnjenja, naročito od strane branitelja optuženih, bio je usmjeren prema pozitivnom mišljenju koje je Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod izdala na zahtjev Uljanik brodogradilišta za izdavanjem državnog jamstva za kredite za sporne brodove koji su se od 2010. do 2016. godine izgradili za Uljanik plovidbu, koja danas posluje kao Alpha Adriatic. Pritom su naročito u fokusu bile novogradnje 490 i 491, brodovi "Punta" i "Valovine".
Bivši "financijer" u HB-Jadranbrodu Ante Lucić potvrdio je da su ugovorne kalkulacije za ova dva broda, rađene tamo 2011. i 2012. godine, već iskazivale gubitak od tadašnjih 100 milijuna kuna odnosno tolika je bila razlika između troškova izgradnje i ugovorene prodajne cijene.
Odgovarajući na pitanja branitelja optuženih, Lucić je potvrdio da kad bi se odbila sredstva državnih potpora brodovi u našim velikim brodogradilištima od devedesetih godina naovamo u pravilu su (g)rađeni s gubicima.
Za razlog zbog kojih je HB-Jadranbrod dao pozitivno mišljenje, s aspekta sektora financija kojem je bio na čelu, Lucić je pojasnio da ti gubici već bili rezervirani u poslovanju pulskog brodogradilišta u ranijim godinama.
Apostrofirao je i da je pozitivno mišljenje dalo i resorno Ministarstvo gospodarstva, a spomenuo je i da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja potvrdila kako Uljanik brodogradilište nije poduzetnik u poteškoćama.
Pojašanjavao je pobliže i ulogu koju je HB-Jadranbrod imao u tom razdoblju prije desetak godina, apostrofiravši da nisu imali nikakve javne ovlasti niti nadzornu funkciju nad upravama brodogradilišta, kao i da su svoje izvještaje podnosili Ministarstvu gospodarstva te Centru za restrukturiranje i prodaju (CERP).
Za razliku od Lucića, koji je dobra dva sata odgovarao na pitanja branitelja ali i samih optuženih, aktualni direktor HB-Jadnabroda Ruđer Friganović relativno se kratko zadržao na klupi za svjedoke.
Na traženje sutkinje da pojasni i nadopuni neke svoje navode iz iskaza koje je dao pred riječkim tužiteljstvom, naročito u kontekstu činjenice da njegov potpis stoji na pozitivnom mišljenju HB-Jadranbroda za novogradnje 490 i 491, a u okolnostima da je već unaprijed bio projiciran gubitak, kao i činjenice da je na prethodna dva broda iz te serije, novogradnjama 488 i 489 odnosno "Stoja" i "Veruda", također bio negativan saldo između cijene po kojoj ih je kupila Uljanik plovidba i troškova njihove gradnje, Friganović je najprije pojasnio kako su državna jamstva koja su dana za novogradnje 490 i 491 bila na iznos od oko 15 milijuna dolara po brodu, a ne u iznosu ukupnog troška koji je ostvaren na tim novogradnjama.
Razlog pozitivnom mišljenju bila je činjenica da se izloženost države osigurala upisom hipoteka Ministarstva financija na te brodove, kazao je Friganović.
Direktor HB-Jadranbroda dodao je kako se "događalo" da su prodajne cijene brodova u našim brodogradilištima bile niže od realiziranih troškova, ali i da domaća brodogradnja nije mogla parirati konkurenciji, naročito onoj na Dalekom Istoku, iz čitavog niza razloga.
Kazao je i da se ciklička kriza na pomorskom tržištu počela osjećati 2008. godine te se složio s konstatacijom kako je u takvim vremenima niskih vozarina i, posljedično, male potražnje za novogradnjama uobičajena praksa da se te "sušne" godine premoste gradnjom brodova za vlastitu flotu jer se na taj način osigurava uposlenost kapaciteta, zadržavanje radnih mjesta i održavanje proizvodnje.
Friganović je kazao kako valja imati u vidu i širi interes jer su velika brodogradilišta bili među glavnim nositeljima gospodarskih aktivnosti i izvoza na svojim područjima, upošljavala su (nekad) velik broj radnika, uz dodatnu kooperaciju i mrežu dobavljača zbog čega su sve hrvatske vlade u kontinuitetu iskazivale političku volju da se brodogradnja barem u nekom obliku održi.
Svjedok Lucić, govoreći o praksi gradnje brodova za vlastitu flotu u kriznim vremenima da bi se, potom, kad se tržište oporavi ti isti brodovi prodali, ustvrdio je da je za takav model potrebno imati osigurano dugoročno financiranje.
Raspravno ročište na Županijskom sudu u Rijeci upotpunjeno je novim podnescima od strane branitelja optuženih, kojima je za cilj dokazati da je pulski Uljanik 2010. godine ostao uskraćen kod dodjele državnih subvencija u odnosu na druga brodogradilišta, naročito u odnosu na praksu i pravila koja su se primjenjivala u prethodnim godinama, a što je rezultiralo i kaznenom prijavom koju je Uljanik brodogradilište podnijelo 2011. godine za nezakonito preraspoređivanje sredstava iz državnog proračuna.