Kapetan duge plovidbe Paval Botica iz Ploča imao je odlučujuću ulogu u spašavanju preko 800 migranata u vodama Mediterana, što je drugi najveći broj spašenih ljudi otkada se, pojavom izbjegličkih valova iz Afrike, organiziraju akcije spašavanja. piše Dubrovački vjesnik.
Prava drama vodila se polovicom listopada ove godine u Mediteranu, 20 milja istočno od Tripolija i 17 milja prema sjeveru, izvan libijskih teritorijalnih voda. S broda SEA-EYE 4, čiji je kapetan Paval Botica, primijećeno je sedam manjih brodova različitih tipova poput gumenjaka, plastičnih gumenjaka i drvenih brodova s vanbrodskim motorima prepunih ljudi, koji su s libijske obale krenuli u pravcu Sicilije s nadom da će tamo doploviti ili će ih primijetiti neki od brodova koji krstare tim područjem.
Očajnici s tih plovila često šalje signale za spašavanje, ne bi li bili primijećeni, a na brodu koji se nalazi u vlasništvu tvrtke SEA-EYE sa sjedištem u Regensburgu, blizu Munchena, nekoliko ljudi neprekidno dalekozorom nadgledaju horizont. Za ovaj susret presudna je bila dojava od obalnih stanica za spašavanje koje su dale točne pozicije brodica.
Nakon što su se približili na oko milju udaljenosti, a broda SEA-EYE 4 upućena su dva gumenjaka prema manjim plovilima čime je započela akcija spašavanja.
Svaki gumenjak može prevoziti deset ljudi, a uvijek je u pogonu samo jedan dok posada drugoga za to vrijeme smiruje situaciju, jer su ljudi očajni, nervozni, premoreni i izgladnjeli, pa u takvim situacijama uvijek prijeti opasnost od panike ili pokušaja tih nesretnika da se plivajući pokušaju domoći broda, kojega, nakon prethodno preživljene agonije, doživljavaju kao spas. Mnogi od tih ljudi nisu iz Libije nego iz cijele Afrike, a prije nego su završili u vodama Mediterana preživjeli su višednevna putovanja kroz pustinju.
Ovaj put situacija je bila dodatno otežana zbog velikog broja ljudi u gumenjacima i drvenim brodovima. Naime, brod za spašavanje dugačak je 54 metara, širok 11,5 metara, ima 1053 BRT i može primiti 350 ljudi, a njih je bilo, kako se ispostavilo nakon završetka akcije, preko 800.
U takvim okolnostima mnoge stvari mogle su krenuti po zlu, no za kapetana iz Ploča dileme nije bilo, odlučio je spasiti sve ljude. Na kraju je brod bio pretrpan silnim mnoštvom, među kojima su bile i dvije trudnice u osmom mjesecu trudnoće, četrdesetak djece i veliki broj maloljetnika.
„Nevjerojatan je osjećaj kada čovjek vidi takve prizore. Ne možete ostati ravnodušni. S jedne strane osjećao sam jaku emocionalnu bol vidjevši toliki broj očajnika u potrazi za boljim životom, a s druge strane osjećao sam se ponosan i sretan što smo uspjeli spasiti tolike ljude. Nikada prije nisam doživio nešto slično iako sam na moru proveo pune 22 godine. Do sada sam bio na kontejnerskim brodovima i ovo mi je bio prvi zadatak na novome poslu. Presretan sam što smo te ljude doveli u sigurnu luku, a sve što će se događati kasnije izvan je naše moći“, rekao je kapetan Botica, kojemu ovaj posao, za razliku od kontejnerskih brodova za koje i sada ima ponude, omogućuje da više vremena provodi na kopnu sa svojim najbližima.
Godišnje se, naime, rade tri misije u trajanju između tri i četiri tjedna, a tome prethodi uvježbavanje i pripremanje ljudi za spašavanje na moru. To se obavlja u Španjolskoj ili u nekoj od luka na Siciliji. Brod ima 23 člana posade, od toga je 11 profesionalaca i 12 volontera.
Volontere čine liječnici, medicinske sestre, kuhari, prevoditelji i dva novinska djelatnika, koji slikama i pisanim sadržajem svakodnevno izvještavaju svjetsku javnost o dramatičnim spašavanjima na moru, kako bi kod pravnih osoba i ljudi dobre volje osigurali dovoljan broj donacija za daljnji rad, jer se cijeli ovaj projekt temelji upravo na donacijama.
Nakon ukrcaja na brod najprije se obavlja provjera sigurnosti. Ljudi predaju sve predmete koji se stavljaju u kesicu označenu brojem. Isti broj nalazi se na narukvici što im se stavlja na ruku. Slijedeći korak je brzi antigenski test. Zanimljivo, nitko nije bio pozitivan, što je potvrdio i test djelatnika Crvenog križa u talijanskoj luci Trappani blizu Palerma.
Onda se podijele vreće za spavanje, deke i madraci, kojima su, u ovom slučaju, bile pretrpane palube broda. Hrana koju pripreme dvojica kuhara dijeli se dva puta dnevno, obično je riječ o riži, a osigurane su i velike količine voća i povrća. Usprkos tome, na brodu je prisutna nervoza, dok se ne pronađe luka koja će primiti te ljude.
Za to je zadužen kapetan Botica koji komunicira s obalnim stanicama.
„Čekali smo tri dana dok nismo dobili sigurnu luku u kojoj će biti dostupna medicinska skrb, hrana, voda, garderoba i sve ostalo. Kada smo ljude obavijestili da je za njih osigurana sigurna luka nastalo je pravo ludilo. Pokušajte zamisliti da Hajduk osvoji Ligu prvaka. Sat vremena su nas nosili na rukama, skakali od sreće, vikali, igrali afričko kolo. Nastala je potpuna preobrazba do tada iscrpljenih ljudi, od kojih su neki imali lomove noge ili druge ozljede“, prisjeća se junak iz Ploča, koji se već priprema za slijedeću misiju zakazanu za početak ožujka 2022.godine.
VIDEO: Privatna arhiva