Koliko je Republika Hrvatska usula u “Brodosplit” posljednjih deset godina, ravnajući pute kupcu Tomislavu Debeljaku, vlasniku posrnulog brodogradilišta - pitanje je na koje ni sama država ne želi odgovoriti.
A koliko je u obnovu i oporavak uložio spomenuti samoborski poduzetnik, čije je brodograđevno carstvo upravo pred bankrotom i o čijoj budućnosti odlučuje splitski Trgovački sud - pitanje je s još više upitnika. Koje središnja država ne ispravlja. Unatoč brojnim našim pokušajima, dostavljenim listama pitanja i pozivima na pravo pristupa informacijama.
Osobito se ušutjelo resorno Ministarstvo gospodarstva, koje je nedavno preuzeo D. Filipović (d.f.). Od Tomislava Ćorića (t.ć.). A ovaj od čuvenog Darka Horvata (d.h.). Posljednja dvojica uvijek su bila rado viđeni gosti u škveru i često hvalili Debeljaka i njegovo djelo. Filipovića su doveli kada su godine debelih krava već oglodane. Baš čudno, budući da Debeljak redovito državu proziva za svoje poslovne tegobe u Splitu.
Pa evo što smo sami uspjeli iščačkati o državnom doprinosu restrukturiranju “Brodosplita” - kada već šuti država. Ponešto imamo i o Debeljakovu doprinosu. Doduše, više o njegovim obvezama po(t)pisanima u ugovoru o kupnji škvera, a manje o stvarnoj realizaciji. Jer Republika Hrvatska šuti i o tomu.
Još ujesen 2011. godine, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) donijela je Rješenje kojim odobrava državnu potporu restrukturiranju “Brodosplita”, ali i Debeljakov obavezni doprinos preoblikovanju škvera.
Potpora od 6,6 milijardi kuna
”Državna potpora iznosi 6.623.023.898,00 kuna i odnosi se na razdoblje od 1. ožujka 2006. godine do kraja procesa restrukturiranja. Program restrukturiranja provodit će se u razdoblju od pet (5) godina. Vlastiti doprinos poduzetnika u procesu restrukturiranja ukupno iznosi 4.425.141.820,00 kuna, što predstavlja 40 posto ukupnih troškova restrukturiranja i odnosi se na ulaganja poduzetnika DIV d.o.o. i na naknadu za izvlaštene nekretnine na pomorskom dobru iz Sporazuma o uređenju imovinsko-pravnih pitanja sklopljenog 11. veljače 2011. godine.”
Dakle: ukupno planirani troškovi spašavanja splitskog škvera bili su 11,5 milijardi kuna. Od čega je država trebala dati 6,6 milijardi, a Debeljakov DIV, kao kupac brodogradilišta, 4,4 milijarde kuna.
Da bi stvari bile jasnije - pred ulazak RH u Europsku uniju trebalo je riješiti pitanje brodogradnje i načina na koji ono posluje. Da to bude u skladu s europskim tržišnim načelima. U zaštitu javnog novca. U slobodnom prijevodu: likvidirati ili prodati.
A brodogradilišta su bila u raspadu. Primjerice, Brodosplit “krajem 2010. godine bilježi ukupan kumulirani gubitak od 5,5 milijardi kuna, od čega je gubitak iznad visine kapitala 3,8 milijardi kuna. Najvećim dijelom taj gubitak nastao je iz brodograđevne djelatnosti.” Tako piše u AZTN-ovu Rješenju.
Država preuzela škverske dugove
Ukratko - škverski “temeljni kapital odavno je bio nestao, poslovanje se financira isključivo iz tuđih izvora sredstava, a pokazatelji zaduženosti i likvidnosti izrazito su loši.”
Pa je država, na primjer, preuzela na sebe sve škverske dugove pokrivene državnim jamstvima koncem 2010. godine, a to je - 3,58 milijardi kuna. I razne druge stavke, teške još nekoliko milijardi.
Recimo, RH i Brodosplit prebili su neke međusobne obveze i potraživanja teške 2,9 milijardi kuna. Taj iznos predstavlja “naknadu koju Republika Hrvatska daje poduzetniku za vrijednost izvlaštenih nekretnina na zemljištu koje je proglašeno pomorskim dobrom...”
Zanimljivo, tih 2,9 milijardi kuna ubraja se u Debeljakov doprinos restrukturiranju škvera. Dobro ste pročitali čiji doprinos...
Ali, ni to nije sve. Za razliku od dosad u tekstu spominjanog AZTN-ova davnog Rješenja (2011.) i cijene restrukturiranja “Brodosplita” (ukupno 11,5 milijardi kuna, od čega 6,6 podmiruje država, a Debeljak 4,4), troškovi škverske terapije kasnije su znatno skočili.
Tako su - prema Dodatku II, Plana restrukturiranja “Brodosplita” (2013.) - ukupni troškovi preoblikovanja i spašavanja brodogradilišta narasli na ukupno 13,2 milijarde kuna.
Od čega država pokriva 7,9 milijardi i “Brodosplitov” kupac 5,3. A u te 5,3 milijarde kuna uračunato je i onih 2,9 milijardi koje, defakto, plaća država po osnovi spominjanog izvlaštenja s pomorskog dobra.
Pa je Debeljaku bilo preostalo uložiti još 2,4 milijarde kuna u restrukturiranje brodogradilišta. Sve propisano po godinama i iznosima, koliko i kada mora investirati u svoj splitski škver. Je li Samoborac to na koncu i platio - ne znamo. Država nam, zasad se čini, ne želi reći!
Podsjetimo, Debeljak je “Brodosplit” stvarno platio 3,7 milijuna kuna. I 2013. preuzeo počišćeno brodogradilište. Nitko drugi nije ga htio! S posušenim gubicima i dugovima. Krenuo je od nule, a ne iz minusa.
Ne treba zaboraviti ni da je Republika Hrvatska uplatila škveru 1,5 milijardi kuna u novcu. Kao dodatnu obvezu potpore restrukturiranju u vrijeme tranzicije državnog u privatno brodogradilište. Tim novcem Debeljak je kasnije plaćao otpremnine radnicima. Dotad nezabilježeno: otpremnine je dao svim radnicima, 3300 ih je bilo, poslao ih sve kući, pa ih 2000 vratio na posao. Otpremnina im je ostala.
Prošlo je gotovo deset godina. Država je platila svoje. (Iako nam ne želi reći koliko točno i za što sve, pa smo tražili sami). I prije Debeljaka, ali i u njegovo vrijeme. Davala mu jamstva i kredite, podržavala ga na svaki način: evo, nedavno podmirila i 32 milijuna eura VTB Bank (Europe) SE, banci iz Frankfurta, umjesto Samoborca.
I onda - epilog
A koliko je uložio Debeljak u cijelom desetljeću - neka kaže sam. Ako već država neće...
Epilog:
”Brodosplit” je na sudu - tridesetak škverskih tvrtki u proceduri je predloženog stečaja zbog dugotrajnog neplaćanja, dok krovno dioničko društvo čeka hoće li se njegov predstečajni postupak pretvoriti u stečajni.
Vjerovnici su prijavili 5,5 milijardi kuna tražbina, ali sud će u rujnu tek utvrđivati iznos službenog duga, pa su promjene iznosa izvjesne. Svake godine Debeljak prijavljuje dobit. Samo lani - 50 milijuna kuna. Prijašnjih godina i više! Radnici su na čekanju i bez plaća. Brodovi nisu isporučeni, novac je potrošen.
A u škveru pjevaju ptice. Umjesto čekića.