Sporost države koja ne reagira na nepravilnosti, administrativni aparat koji ne zna što mu radi desna, a što lijeva, prebacivanje loptice s jedne na drugu instituciju, dovelo je Hrvatsku na rub regularnosti, bolje reći do pitanja – jesmo li mi uopće država?
Jer ako jedna država ne može urediti ni stanje s ležaljkama na plažama, pitanje je što je onda uopće u stanju urediti. Stanje na pomorskom dobru, korištenje tog rijetkog "obiteljskog srebra" koje većinom još nismo prodali strancima, premda se metri obale mahnito "rasprodaju" i betoniraju, odavno je kaotično, pa u našoj redakciji svakodnevno primamo brojne prijave građana koji žele zaštiti obalu.
Nakon desanta ležaljki i suncobrana na kupališta, pa naplate "dnevnog boravka" na plaži, evo i novih prijava radi naplaćivanja korištenja nautičkih sidrišta i plutača za koje je koncesija – istekla!
- U Starome Gradu, uvala Tiha, bivšim koncesionarima je istekla koncesija za sidrište. Bez ikakvog produženja, oni su svejedno postavili bove i naplaćuju njihovo korištenje s računom.
Na uvidu u registar pomorskog dobra Splitsko-dalmatinske županije nema oznake za koncesionara, te na odgovoru od županijske uprave tvrde da koncesije nema i da se ne smije postavljati bove niti ih naplaćivati. Koncesija je istekla 30. travnja ove godine, a oni i dalje sve naplaćuju (u prilogu račun iz svibnja).
Budući da očito nikoga nije briga ili se nekome pogoduje, i to na očito besraman način, molim vas kao medijsku kuću da ponovno ukažete na nepravilnosti u korištenju pomorskog dobra - naglašava čitatelj u poruci upućenoj našoj redakciji.
Korištenje sidrišta za koje više ne postoji važeća koncesija, za koju se više ne plaća naknada u tri dijela – državi, te regionalnoj i lokalnoj vlasti, ali se izdaju računi kao da je sve u redu. Kao da je sve legalno!
Pitanje smo poslali dojučerašnjem koncesionaru, tvrtki "Nascor" iz Staroga Grada, u vlasništvu Ivana Pavičića, koja je 2012. od Županije splitsko-dalmatinske dobila 10-godišnje pravo upravljanja sidrištem u uvali Tiha sa 46 plutača za privezivanje plovila.
Stalni dio godišnje koncesije iznosio je 116.255 kuna ili nešto više od 15 tisuća eura, uz promjenjivi dio od dva posto prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti i pružanja usluga na koncesioniranom području. Odgovor bivšeg koncesionara nismo dobili do trenutka objavljivanja teksta i objavit ćemo ga čim ga primimo.
I, naravno, čekamo reakciju toliko spominjanih institucija, prvenstveno Državnog inspektorata na čelu s HDZ-ovcem Andrijom Mikulićem, koji bi trebao slati svoje ljude na otok u redovitije nadzore, jer regionalne, a ni lokalne vlasti za to nadležnosti nemaju...