Ronjenje u speleološkim objektima jedna je od najzahtjevnijih ljudskih aktivnosti. Zaroniti u speleološke objekte, kilometarski duge, prilično je kompleksno i zahtjevno za provedbu, logistiku, transport opreme i sam zaron.
Nedavno su takva zahtjevna istraživanja provedena u sustavu Miljacka I-V u Nacionalnom parku Krka, u provedbi Društva za istraživanje krša Freatik odakle nam speleoronioci donose niz svježih i zanimljivih otkrića. Inače, podzemni svijet Nacionalnog parka Krka u području izvorišta Miljacke aktivno se istražuje od 1970-tih godina.
- Speleološki objekti Miljacke predstavljaju veći broj špilja i sitastih izvora smještenih u kanjonu rijeke Krke, 15 km nizvodno od Knina i neposredno pored HE Miljacka. Kroz speleološka i speleoronilačka istraživanja utvrđeno je do danas da postoji preko 6.5 km podzemnih kanala koji obiluju podzemnim tokovima, jezerima i jedinstvenom faunom od kojih je posebice zanimljiva čovječja ribica kao endem Dinarskog krša. Svi ovi sustavi imaju veliku perspektivu za nastavak istraživanja - kaže nam Petra Kovač Konrad, doktorica karstologije i istraživačica speleoloških objekata, naročito onih pod vodom, iz društva Freatik.
Priča nam kako je ovo drugi najveći speleološki sustav u parku (prvi je špilja Miljacka II) koji se sastoji od oko 700 metara suhog kanala koji se odlikuje prekrasnom morfologijom, saljevima i kaskadama i dugim potopljenim kanalom na kraju.
Još godine 2016 i 2017. godine intenzivno se nastavilo sa speleoronilačkim istraživanjima iz 2001. godine kada su Josip Petričević i Teo Barišić (Speleološki odsjek Hrvatskog planinarskog kluba Sv. Mihovil, Šibenik) zaronili su oko 100 metara duljine i 13 metara dubine u sifon.
Potom su 2016. godine Petra i Branko Jalžić (Speleološki odsjek Hrvatskog planinarsko društvo Željezničar) istražili i topografski snimili potopljeni kanal u duljini od 500 metara i zaključili da je za buduća istraživanja zbog velike udaljenosti potrebna veća ronilačka autonomija te da će biti potrebno koristiti zatvoreni krug disanja.
Također, zaključeno je da će za prevaljivanja većih udaljenosti pod vodom biti potrebno koristiti UPV (underwater propulsion vehicle ili scooter). Ostala speleološka ekipa napravila je novi topografski nacrt špilje te su dodatno istražili dva nova kanala.
- Sve je to značilo da će se morati kroz kanjon Krke u duljini od 500 metara, pa do potopljenog kanala u sustavu, što je 700 metar kanala sa vertikalnim dijelovima, transportirati velika količina ronilačke opreme te će biti potrebno postaviti posebne sustave kroz špilju za taj transport uz čamac koji je potreban za prelazak jezera u ulaznom dijelu sustava.
Godine 2017. godine nastavilo se sa istraživanjima, špilju se opremilo sa tirolskim prečnicama i speleolozi su transportirali preko 20 transportnih torbi sa opremom ukupne težine od oko 150 kilograma. Zajedno s Fredericom Swierczynskim, ronila sam sa zatvorenim sustavom marke Innerspace technology model Megalodon i UPV-ima marke Suex. Uspijeli smo proći 1008 metara potopljenog kanala i topografski ga snimiti, fotografirati i snimiti. Zabilježili smo primjerke čovječje ribice u najudaljenijem dijelu kanala - otkriva nam detalje Kovač Konrad. Tada je dosegnuta maksimalna dubina od 36 metara.
Ovaj put ponovno se nastavilo s istraživanjima koje financira NP Krka.
- Sada su 3 speleoronioca ronila zatvorenim krugom disanja marke Liberty i KISS također koristeći UPV marke Seacraft. Kroz 700 metara kanala sa vertikalnim dijelovima i još jednim jezercem u ulaznom dijelu transportirano je preko 200 kilograma opreme - otkriva nam.
Da bi se uopće moglo nastaviti s istraživanjima morala se ponovo postaviti sigurnosna nit u duljini od 1 kilometra jer je ona iz 2017. pokidana uslijed jakih struja vode. Sigurnosna nit služi speleoroniocima da se u uvjetima zamućenja vode mogu orijentirati i pronaći izlaz.
Nakon što se uspjela postaviti sigurnosna nit, Frederic je uspio istražiti dodatnih 150 metara kanala i doseći dubinu od 56 metara. Kanal se na tom mjestu nastavlja dalje u dubinu.
Petra i Jonathan Gabris su uspjeli istražiti dodatnih 100 metara sporednih kanala i sve topografski snimiti i fotografirati. Otkriveno je da osim u ulaznom jezeru postoji veća količina jedinki čovječje ribice na udaljenosti od 1000 do 1050 metara u potopljenom kanalu!
- Ovaj rezultat znači slijedeće: za nastavak istraživanja potrebne su mješavine plinova: helij-dušik-kisik (trimix) koji se koristi za ronjenje na većim dubinama.
A nova duljina sustava Miljacka I-V sada iznosi 2707 metara te je njegov potopljeni kanal najdublji u Nacionalnom parku Krka, te jedan od 5 najduljih potopljenih slatkovodnih špiljskih kanala u Hrvatskoj.
Treba napomenuti kako je NP Krka jedan od pozitivnih primjera u kojem državna institucija potiče i provodi istraživanja speleoloških objekata. To je posebice bitno ne samo zbog njihove bio i georaznolikosti već i zbog zaštite podzemlja. Nažalost ovakvi primjeri su više rijetkost u Hrvatskoj nego svakodnevnica - kaže nam Petra Kovač Konrad.