Vidio sam bijele krijeste u treptaj oka, još u vožnji po bijelom prašnjavom putu rta Marlera. Prašina se miješala sa solju koju su udari vjetra podizali. Prvo zvuk, a onda i prizor – gotovo da nisam mogao vjerovati svojim očima.
Proveo sam svoj život oko mora. Odrastajući u Puli, na zapadnoj obali Istre, to je oduvijek bilo moje igralište. I što su više divlji bili uvjeti, to mi se više sviđalo. Od zavijajućih, svakodnevnih sjeverozapadnih vjetrova ljeti, do monstruoznih južnih vremenskih sustava zimi – uvijek se nešto događa u našem dijelu Jadrana. A onda sam otkrio osobit način veslanja i surfanja po valovima koji mi je omogućio da budem djelić toga divljeg plesa mora i vjetra, a da se pritom osjećam opušteno i sigurno.