Trgovački jedrenjaci u 17. stoljeću najčešće su bili kruškolikog presjeka. Trup im je pri vodenoj liniji bio širok, da bi se negdje po sredini još više proširio i onda krenuo sužavati kako bi se dobila što uža paluba.
Prova im je bila tupa, trup nezgrapan, pa takvi brodovi nisu mogli biti brzi. Razlog što su se gradili na taj način leži u poreznoj regulativi toga doba.
U Nizozemskoj, čiji su brodovi tada činili glavninu svjetske trgovačke flote, porez se izračunavao ovisno o površini palube. Kako su mahom prevozili začine i sličnu nekvarljivu robu, brodari su preferirali brodove za koji će morati platiti manji porez, a ne brze.
Tek kada se u Europi u 19. stoljeću masovno počeo piti čaj, brzina je dobila na važnost i počeli su se graditi kliperi oštre prove i hidrodinamičkoga trupa koji su zbog svoga glavnog tereta nazvani tea-clippers.