Naša djeca već u prvim razredima osnovne škole uče o šumama, znaju da proizvode kisik za disanje te da posebno moraju voditi računa da u šumi ne izazovu požar. Međutim čak ni odrasli ne znaju da naše morske biljke proizvode čak i više kisika od njenih kopnenih sestara. Onaj miris mora koji nas podsjeća na ljeto i odmor rezultat je djelovanja sunca na morski biljni svijet koji puni zrak kisikom i drugim blagotvornim spojevima, piše Gorgonija.
Jedna od biljaka ima posebnu ulogu, nudi brojne usluge nama ljudima, česta je stanovnica našeg podmorja, a ime joj je posidonija (Posidonia oceanica). Bajkovito ime nije joj puno pomoglo da čovjek za nju mari. Njene beskonačne, guste i tamne livade djecu plaše, a odrasli je izbjegavaju.
Samo pravi morski ljudi osjećaju sreću među listovima ove mediteranske morske cvjetnice. Neki od njih tamo love, drugi fotografiraju, treći samo pak meditiraju. Nalaze se u morskoj šumi ponekad staroj i nekoliko tisuća godina.
Ova je biljka napustila kopno i vratila se u more, ali je zadržala neke osobine kopnenih biljaka. Za razliku od jednostavnijih algi, posidonija cvate i daje plod koji podsjeća na maslinu. Međutim to radi iznimno rijetko, svakih 10 godina, jer je u moru našla jednostavniji način razmnožavanja, a to je vegetativni.
I tako ona buja polako, koji centimetar na godinu, dok se ne pojavi čovjek. Nije ovo jedina vrsta kojoj je čovjek problem, ali kad razmislimo o tome da o posidoniji ovisi još barem 400 biljnih i nekoliko tisuća životinjskih vrsta onda to prestaje biti problem i postaje katastrofa. Zagađenja, otpad, sidrenje, nasipanje plaža kod nas utječu na posidoniju.
Njene livade se smanjuju, a sa sobom odnose i bujan životinjski i biljni svijet. Kad se prijetnje uklone, još mnogo vremena treba proći za njenu obnovu, pogotovo što je učestali stanovnik našeg Jadrana postala i invazivna alga kaulerpa (Caulerpa cylindracea) koja prekriva mrtve „stabljike“ posidonije i time usporava njenu obnovu.
Kaulerpa još uvijek ne doprinosi našem hranidbenom lancu jer je to strana tropska alga čiji su predatori daleko. Mnogo toga djeca još ne znaju, a na nama je da ih podučimo, pa će tako oni podučiti svoje roditelje, a jednom i svoju djecu da treba voditi računa o posidoniji, kao i o šumama.
Da ćemo na taj način očuvati dom mnogobrojnim ribama, hobotnici i sipi kojih će biti više za naše vrijedne ribare. Očuvat ćemo dom i onim zaštićenim vrstama, morskom konjiću, maloj zvjezdači asterini i plemenitoj perisci.
Naše rijetke prirodne plaže neće nestajati jer će posidonija spriječit odnos pijeska i valutica. Moći ćemo disati punim plućima i uživati u Mediteranu kakvog želimo ostaviti budućim generacijama, piše Gorgonija.