zapisi iz prošlostiZnate li kako je nastao pozdrav ‘rogi ribaru‘? Također, izuzetno loš znak bio je susresti šepavu ženu, udovicu, svećenika, ali i mačku ili zeca!

Uoči sutrašnjeg ribolovnog natjecanja FALA TI MORE u organizaciji SRK-a Kalamuc u Sutivanu, prisjetit ćemo se ukratko starih ribarskih običaja i vjerovanja koja možda sutra pomognu natjecateljima da budu što uspješniji.

Poznato je da su ribari bili izuzetno praznovjerni a i danas je često korištena izreka „rogi ribaru“ koja govori o tome da je bilo jako nepoželjno ribaru poželjeti sreću pred odlazak na more od čega su se ribari branili „u sakreto petavajući roge“ i tako se štitili od uroka.

U zapisima Josipa Miličevića o ribolovu na Braču početkom 20. stoljeća nalazimo podatke da je za ribare bio izuzetno loš znak susresti putem u ribolov šepavu ženu ili udovicu, također i svećenika, a i mačku ili ne daj Bože zeca! To je bio toliko loš predznak da bi se tada znali vratiti kući i uopće ne izaći taj dan na more.

Zeca ili svećenika nije ni trebalo susresti već je bilo dovoljno loše da ih netko u društvu samo spomene prije odlaska na more. Oni koji su znali za taj strah znali bi oderanu kožu zeca sakriti u ribarske brodove a ako se otkrilo da je u to umiješan netko od posade taj bi hitno bio izbačen iz družine.

Zanimljivo je i vjerovanje ribara u „maciće“ koje je bilo rašireno po čitavom Braču. „Macići“ su mali šumski patuljci koji nisu bili zli ali im se nije valjalo zamjeriti jer su bili uvredljivi i osvetoljubivi. Tako bi ribari po dolasku na „pošte“ za lov vikali: „Mace, mace, di ćemo utopit mrižu?“ i redovito obećavali prvi ulov maciću: „Maco, maciću, prva riba koju uvatimo biće tvoja, samo nam pomozi!“.

Vjerovali su da macići mogu pomoći u tjeranju ribe u mrežu, a ako ih se počasti prvim ulovom lov će biti uspješniji i obilniji. Nakon što bi ulovili prvu ribu bacali bi je na obalu i vikali: „Evo ti mace ručak!“.

Posebno su u to vjerovali oni koji su lovili ribu ostima „pod sviću“ veslajući uz kraj, pa bez obzira koliko bi velika bila prva riba koju su ulovili bacali bi je na škrape maciću.

Sutradan ne bi bilo te ribe na škrapama pa su ribari bili zadovoljni vjerujući da su je macići pojeli. Naravno, kazuju pripovjedači, bilo je onih u selu koji su znali za taj običaj pa bi oni po noći pratili krajem ribare i skupljali ribu bačenu macićima! Na ljudskom praznovjerju uvijek se može profitirati.

Nećemo stoga zaželjeti sreću učesnicima sutrašnjeg ribolova FALA TI MORE već im samo poželjeti mirno more i dobru zabavu!