"U ribara mokre gaće za večeru ne zna šta će"-pjesma je to posvećena teškom ribarskom životu u kojoj je puno toga izrečeno. A dobroga ribara ne poznaje se samo po morim gaćama već i po dobroj ribi koji ulovi i sa sobom donese na ribarnicu. Petak je i to korizmeni ako se danas ne kupuje riba pa kada će onda. Ribarnica u Metkoviću nova je i vrhunski uređena. Sve po EU standardima. Samo da je više ribara koji će dovesti svoju ribu. Metkovci željno iščekuju petak i svježu ribu. Ma ima ribe po trgovačkim centrima ali to je iz uzgoja-reče nam jedna postarija gospođa koja je već za ranijega došla po svoje trlje. Ovdje na ribarnici je puno boje a tu su i gradske ćakule koje se samo mogu čuti na ovakvim mjestima. Ima tu i onih profesionalnih promatrača koji ništa ne kupuju ali se za sve interesiraju pa da kasnije mogu ćakulati koliko je koja riba, koja je najskuplja, čega ima a čega nema.
Svakog petka Metkovce razvesele profesionalni ribari iz Sućurja (mali obrt za ribarstvo Menula) kojima nije teško dovesti ribu. Najprije je ulove pa zatim sa njom na trajekt i za Metković. Ne dolaze preko tjedna je niti ima ribe niti se riba traži osim petkom kada je udarni dan.
- Ima li srdela pošto su-već sa vrata pitaju znatiželjni kupci. E lipa moja nema srdela žao mi je odgovara ljubazna prodavačica dok slaže kašete mola, trlja i svake druge ribe osim srdele. Pomalo razočarana što nema željene plave srdelice gospođa se savjetuje sa ostalima što bi mogla zamjenski kupiti pa staje u red tamo gdje su moli.
- Daj šta daš. Bolje išta nego ništa-dobacuje.
Malo pomalo i ribarnica se napunila ljudima. Svi već znaju da nema srdela pa više za njih i ne pitaju-odmah je i prodavačici lakše. Tko će ljudima objasniti gdje je nestala srdela, nema je i gotovo. Lovostaj.
Zato imao mola koji su dostojna zamjena. Nisu ni skupi. Za svačiji su džep od četiri do 10 EUR-a, ovisno o veličini. Po toj cijeni su i trlje. Pune ih kašete. Grdobine su po 15 EUR-a. one su za one malo dubljeg džepa.
No, vratimo se na ribare sa početka priče. Vole svoj posao, vole usrećiti ljude dobrom ribom ali svakim danom je sve teže i teže.
- Ma što ću vam reći. Loše i gotovo. Malo nam je krenulo ovo u korizmi ali doslovno preživljavamo-reći će nam ribar Mate iz Sućurja. U Metkoviću je svakog petka. Svi ga znaju i sa povjerenjem mu se obraćaju. Osim što lovi i prodaje ribu on daje i savjete kupcima što kupiti, kako pripremiti, što bi im najbolje odgovaralo i po kojoj cijeni.
- Koliko je ovo-pita jedan kupac upirući prstom u posvemašnji primjerak grdobine. Petnaest EUR-a, odgovara Mate a ovaj možebitni kupac koluta očima. Nije jasno je li mu skupa cijena ili ne zna šta bi sa grdobinom.
- Evo od glave možete napraviti dobar brudet a ovaj dio od repa je odličan na gradela-pojašnjava Mate potencijalnom kupcu.
Drugi se zanimaju za ražu, Mate je baca na vagu. Osamdeset deka osam EUR-a dodaje. I tako prođe čitavo jutro.
Iako se naizgled čini da se riba dobro prodaje ribar i nisu baš zadovoljni. Težak je ovo posao. Jedva da možemo izvući uloženo. O zaradi i ne govorimo-priča nam Mate u kratkim pauzama između kupaca.
Da bi došli ovdje u Metković ne spavamo tri noći i tri dana. Na moru smo.
Ali sve kraju, da nije ovoga hlapa danas bi badava dolazili u Metković-iskren je Mate.
Za hlapa valja izdvojiti 40 EUR-a. Ovakva se samo dva primjerka love na godinu. Trofej je to-reći će dok gospođa koja ga je kupila zadovoljno napušta ribarnicu.
