Mobiteli su intenzivno pijukali posljednjih dana, da bi konačno u četvrtak utihnuli. Dan D je došao. Put do Prizne protječe bez iznenađenja, ako izuzmemo, za mene šokantnu spoznaju, spoznatu tek negdje oko Starigrada - da je cijela gomila uredno složenih majica ostala na krevetu u spavaćoj sobi. Jedina majica koju sam imao za iduća četiri dana bila je na meni. Smiruje me pomisao da u rancu imam novu dozu dezodoransa i nekoliko potkošulja. Valjda ću preživjeti.
U OČEKIVANJU ROBIJA
U Karlobagu se mobitelom javljam Saši i Đuri koji panulaju oko Paga i već za nekih pola sata se nalazimo kod Belog na trajektnom pristaništu u Prizni. Psovke pršte na sve strane. Tek što su krenuli imali su trganje.
- Pazi, to ti je ovako bilo… Klasičan potez ribetine, stanka od par sekundi, Đu...