Plovila za iznajmljivanje čine veliki dio hrvatskog tržišta i mnogi su proizvođači prilagodili svoju ponudu tom segmentu kupaca. Štoviše, nekoliko je domaćih brodograditelja orijentirano isključivo prema profesionalnim korisnicima, pa su zahvaljujući toj odluci u proteklim sušnim godinama preživjeli i razvili svoj biznis.
Morski taksi nam je prvo pao na pamet kad smo na proteklom sajmu u Düsseldorfu vidjeli poljski Smartliner Passenger 23. S tri reda sjedala na trupu od sedam metara, najmanji je i najjeftiniji proizvod za 11 putnika na tržištu.
Podsjetimo, brend Smartliner projekt je francuskog poduzetnika Pierrea Charlotea, koji je s jednostavnim dizajnom i niskom cijenom osvojio Europu. U pet godina izbacili su dvadesetak aluminijskih i plastičnih modela motornjaka dužine do sedam metara i razvili dilersku mrežu sve do Južne Amerike, Azije i Australije.
Izbor motora
Poznato je da iznajmljivači imaju posebne prohtjeve po pitanju funkcionalnosti i izdržljivosti, pa se za njih često rade razne modifikacije, deblje gazne površine i masivnije ograde. Na Passengeru je sve to već uzeto u obzir, što će pojednostavniti proces naručivanja i naručitelju ostaviti samo izbor oko marke motora.
Oko snage ne bi trebalo praviti kompromise jer u svrhu prijevoza ne dolazi u obzir ništa ispod maksimalno dopuštenih 200 konja, u što smo se uvjerili ploveći brodom pod punim opterećenjem.
Budući da je u pitanju specifičan proizvod, od zastupnika iz tvrtke Una tražili smo da nam na testu osigura i posadu od deset putnika. S veselom družinom u kokpitu postigli smo 34 čvora uz maksimalnu potrošnju od dvije litre po milji. To je za osobne potrebe puno, ali kad iznos podijelite na deset putnika s plaćenom kartom, onda trošak goriva po osobi iznosi samo dvije kune po prijeđenoj milji.
Ako ne prelazi ugodnu brzinu krstarenja od 25 čvorova, štedljivi skiper može proći i do 30 posto jeftinije (1,5 kuna po milji). Kad je u pitanju prazan brod, reakcija na gas je izvanredna, najveća brzina je 38 čvorova, a na 20-25 čvorova trošili smo samo litru po milji.
Klupa za troje
Gliserski trup provjeren je na starijim modelima i bez problema se nosi sa 6-cilindarskim motorom. Jedina je razlika u opterećenju jer od dopuštenih 1400 kilograma mi smo imali gotovo 1300. To se na upravljaču osjeti i reakcije nisu direktne kao kad je brod prazan. No, unatoč teretu većem od same težine broda (1175 kilograma), Passenger je vrlo okretan i može glisirajući opisati kružnicu od desetak metara.
Sigurnost plovidbe je neupitna. Bokovi su visoki i samo prije ulaska u režim glisiranja more malo prska u unutrašnjost. Čim se pramac malo izdigne, prskanje prestaje i putnici mogu uživati u brojenju milja i pogledu na krajolik.
Svaka klupa ima mjesta za troje, s rukohvatom iznad naslona za idući red putnika. Po tri rukohvata raspoređena su i duž bokova broda, tako da će svatko pronaći svoje hvatište. Unutrašnji volumen klupa je, logično, predviđen za prtljagu i jedini je problem što pregradna stijenka savršeno odgovara da bi se na nju podignule noge, pa bi za tu namjenu trebala biti deblja.
Prostora za hodanje oko klupa s obje strane ima dovoljno jer su bokovi u razini nogu goli i samo gornji dio ima kontraštampu. S obzirom na očekivani broj putnika, bilo bi korisno na bokove pričvrstiti mrežaste bisage za manje komade odjeće i boce s vodom.
Hrapava gazišta
Iako će s rive mnogi skakati u brod preko bokova, glavni je ulaz preko središnjih stepenica i otvora u kvalitetnom aluminijskom vjetrobranu. Nabijeni pramac je kratak i nema puno prostora za gaženje, ali uz pomoć dobro postavljenog rukohvata dobro funkcionira za ukrcaj-iskrcaj, što smo i probali pristavši nakratko uz visoku obalu.
Visoka ograda s dva nosača sklona je savijanju pa bi je možda trebalo dodatno ojačati u podnožju. Sve gazne površine su hrapave i neće biti problema s klizanjem. Jedina je iznimka glatki pod u pramčanoj kabini, izvedenoj bez ikakve drenaže. Naime, podizanjem pola metra širokog poklopca (stepenica), nažalost bez štopera ili amortizera, otvara se ulaz u višenamjenski skladišni prostor iskoristiv i kao toalet.
U testiranom primjerku je u prostoru ispod kokpita postavljena samo kutija kemijskog WC-a, ali veliki volumen prostora dopušta i razmišljanje o ozbiljnoj školjci s ispirnim sustavom. To u transferima nije presudno, ali svakako daje plovilu na dodatnoj vrijednosti. Kabina uz rasvjetu i policu ima i pravokutni aluminijski prozor (40 x 40 cm) s pogledom na kokpit.
Obvezan bimini
Skiper i njegov suvozač imaju udobne okretne fotelje, podesive po visini i dubini, s preklopnim donjim dijelom za upravljanje stojeći. Plastični volan s velikim promjerom od 40 centimetara odgovara profilu plovila, dok osnovni instrumenti nemaju brzinomjer, pa je nužno doplatiti za ploter s tom funkcijom.
Bočna komanda je na dobrom mjestu i u pogledu ergonomije nema zamjerki. Kao i kod dosad testiranih Smartlinera, baterija je u krmenom prostoru slobodna i otvorena utjecaju prskanja, što za morske uvjete nije dobro rješenje. Svakako predlažemo nabavljanje plastičnog kućišta.
Kako izgleda bimini, kako će se uklopiti u liniju broda i koliko će utjecati na funkcionalnost kod ulaska, nije nam poznato, no njegova je nabava također preporučljiva. U sferi dnevnog prijevoza do udaljenih plaža i pučinskih otoka tri su osnovna parametra – broj putnika, maritimna svojstva i niska cijena kako bi se investicija što prije vratila. Taksi Smartliner zasad se nametnuo kao najpovoljnije rješenje.