Globalnom popularizacijom dnevna i vikend jedrenja postala su sve češća aktivnost, a potražnja za manjim, jednostavnijim, dovoljno sigurnim i po mogućnosti što bržim jedrilicama, pa ako još imaju i pokoji pomoćni ležaj, sve više je rasla.
Tragom toga nastao je prvi model ovog slovenskog brodograditelja, 5,5-metarski Seascape 18. Pojavio se još prije desetak godina i u jedriličarskim krugovima odmah je primijećen kao vrlo interesantna jedrilica. Pravi trenutak i dobar proizvod učinili su ga vrlo popularnim, a stečena iskustva mogla su biti samo poticaj razvoju novih modela.
Vitak trup
Danas u ponudi imaju četiri modela i do sada su ukupno isporučili oko 600 jedrilica. Bezbroj jednakih jedrilica otvara mogućnost stvaranja monoklase, udruženja ili zajednica, što otvara i nove mogućnosti kod organizacija regata, a ovdje to vrlo dobro funkcionira. Njihov 8-metarski i za sada najveći model Seascape 27 ponuđen nam je za test.
Izgledom dosta podsjeća na raniji model i na prvi pogled djeluje kao da je isti, samo razvučen metar i pol i proporcionalno povišen, što i nije daleko od istine. Naime, širina trupa povećala se minimalno, otprilike pedalj iznad vodene linije bokovi se podižu potpuno okomito, tako da je s obzirom na dužinu brod dosta uzak.
A za ovakav tip jedrilice tomu je praktičan i vrlo bitan razlog – jednostavan kopneni prijevoz. U svim zemljama Europske unije, osim Irske, dopuštena širina tereta za normalan prijevoz je centimetar veća od širine ove 8-metarske jedrilice.
Uzak trup ne znači i da je jedrilica manje stabilna. Dok smo se ukrcavali, dvoje nas je prošlo bokom, a ona se samo blago nagnula. Na vodenoj liniji trup je tek nešto uži od palube, a maksimalnu širinu zadržava sve do krmenog zrcala. Bočne su palube uske, ali su iznenađujuće prohodne.
Jarbol ima dva para delta križeva koji su široki koliko i trup, pa su hvatišta bočnih pripona na razmi, a pripona ispod donjeg para križeva uvučena je uz samu kabinu. Prolaz između njih je slobodan i dovoljno širok.
Ne može potonuti
Premda je ovo jedrilica izuzetno modernih linija, raspored interijera, jednostavan i vrlo praktičan, podsjeća na klasične stare drvene jedrilice. Cijela pramčana kabina je velika dupla postelja, postavljena dosta nisko, čime se dobio veliki slobodan prostor, a uvučeni baštun i obješene platnene torbe koje zamjenjuju ormariće nimalo ne smetaju.
Prostor ispod postelje nije korišten za gavune, već je zatvoreni keson, koji zajedno s kesonima u krmi daje dovoljno uzgona kako brod ni kada se probije ne može potonuti.
Portela iznad postelje osigurava prozračnost, ali nije dovoljno široka da se kroz nju može izlaziti na palubu. Široka portela za izlazak na palubu postavljena je iznad prolaza, između pramčane kabine i salona. Kod klasičnih drvenih jedrilica s lijeve strane prolaza bio bi ormar, a desno vratima zatvorena školjka WC-a, ponekad i s umivaonikom.
Vrata su uglavnom bila dvokrilna, ali izvedena tako da se njihovim otvaranjem ovaj prostor može odvojiti i od salona i od pramčane kabine, te tako privremeno formira kabina WC-a.
Neoprenski tapeti
Sličan je princip primijenjen i ovdje. S lijeve strane je između pregrada postavljena platnena stijenka, opremljena konopom kojim se jednostavno podiže i spušta. Odvojeni prostor može se koristiti za odlaganje opreme, ali i u regatnom jedrenju može biti vrlo praktičan.
Genaker skinut na palubu jednostavno se uvuče kroz portelu, ugura između pregrada i podizanjem platnene stijenke pomakne uz bok. Prolaz je ponovno slobodan, a genaker spreman za ponovno podizanje. Dvokrilna vrata s desne strane imaju duple stijenke priljubljene magnetima. Kada ih se otvori, magneti se priljube uz pregrade i od prolaza privremeno formiraju dovoljno komotnu kabinu WC-a.
Relativno ravno dno trupa omogućilo je da brod ne mora imati pajole, čime se nije gubilo na visini u kabini, već su po dnu posloženi iskrojeni neoprenski tapeti koji se lako skidaju, peru i suše. Interijer je inače koncipiran tako da se gotovo sve može lako skinuti i ukloniti iz broda.
U središnjem dijelu salona je kućište s mehanizmom za podizanje kobilice, ujedno i postolje malog sklopivog stola. U sredini ima veliki ručni vijak kojim se mogu učvrstiti jedno ili oba krila, ili ga se odvojiti od postolja i ukloniti.
Postelje u salonu također su postavljene nisko čime se dobila komotna sjedeća visina. Dovoljno su komotne, a kako bi se postigla bolja prohodnost prema pramcu stijenke postolja su im malo uvučena prema bokovima pa je između njih i kućišta kobilice dovoljno mjesta za stopalo.
Nasloni sjedala su mekano obložene cijevi mrežom povezane s posteljom, čime su tako formirane duboke police za odlaganje opreme vrlo pregledne.
Zglobno kuhalo
U interijeru nema nikakva drvena namještaja, već su ormarići za odlaganje stvari zamijenjeni uvučenim obješenim platnenim torbama koje su smještene pod bokove i koje se patentom mogu otvoriti i s prednje strane. Osim što ne smetaju, kako su obješene mogu se i ljuljati, u njima se stvari niti prevrću niti gužvaju.
Dizajnirane su tako da se mogu nositi, može ih se odnijeti kući, u njih sve posložiti, takve donijeti na brod i samo objesiti ispod palube, odnosno, mogu zamijeniti klasične torbe koje kada se isprazne ionako samo smetaju. Pod krmom su dva duboka prostora, a kako ovdje u kokpitu nije nikakav gavun mogu se iskoristiti za dodatne dvije postelje ili za odlaganje svih jedara i sve dodatne opreme, pa čak i bokobrana.
U malim brodovima uvijek je borba s prostorom i svako pametno rješenje ovdje znatno više dolazi do izražaja. Malo kuhalo ima zglobni nosač i može ga se postaviti na nekoliko pozicija u salonu i kokpitu, tamo gdje je u tom trenutku to najprikladnije.
Skale za silazak u potpalublje imaju dva gazišta i odlično su osmišljene.
Pod donjom je velika jacera s hladnjakom, a pod gornjom polica za sve priručne sitnice i alat. Glavna razvodna ploča sa svim prekidačima je malo podvučena ispod ulaza u kabinu i potpuno zaštićena od vode i zapinjanja. Naravno, sve spomenuto jednako je jednostavno dostupno i iz kokpita.
Prostor za pentu
Ispod velike portele u kokpitu izvanbrodski je motor, na testiranoj jedrilici Tohatsu 9,8. Nosač motora ima klizač tako da kada se motor podigne iz mora gurne ga se prema naprijed, polegne, a umetkom koji je za to predviđen rupa na dnu zatvori. Ovakvih pokušaja ugradnje izvanbrodskih motora u brod bilo je i prije, ali nikada ovako uspješno i jednostavno.
Cijelu ovu radnju može bez problema obaviti jedna osoba, čak i u plovidbi.
Jedrilica je inače koncipirana tako da njome može upravljati jedna osoba. Svi konopi za upravljanje i trimanje jedara, osim škota prednjih jedara i šine glavnog jedra, sprovedeni su prema vinčevima uz ulaz u kabinu, a i argola je dovoljno duga tako da ni kormilaru nisu daleko.
Dok smo isplovljavali na moru se upravo spremao lagani ranoproljetni maestral. Ploveći u punom gasu prema vjetru, brzina je bila stabilnih šest čvorova. S prvim refulima podigli smo jedra, ali vjetar se nije znatno razvio. Puhao je snagom sedam do osam i pol čvorova, ne dižući gotovo nikakav val.
Plitka jedra i barber kojim se flok može dosta uvući omogućavaju izuzetno oštar kut jedrenja u vjetar, ne veći od 40 stupnjeva, a postignuta brzina je pristojnih pet čvorova.
Važna ergonomija
Osjećaj za kormilom je odličan, doima se kao da upravljate znatno većim brodom, a opet, na svaki pokret kormila reagira odmah i vrlo precizno. U velikom kokpitu sve je pregledno, a pozicija kormilara pomaknuta je naprijed, tako da mu je sve i lako dostupno. Dva praga postavljena uzduž cijelog kokpita osiguravaju posadi siguran oslonac.
Kod opremanja jedrilice pazilo se i na ergonomiju, što se jasno ukazalo prilikom podizanja genakera. Škota floka prebacila se na slobodan prednji vinč, a tako postavljena nimalo ne smeta drugoj opremi. Jedreći niz vjetar brzina se kretala između sedam i sedam i pol čvorova.
Šteta što za vrijeme testa nije bilo više vjetra jer ova jedrilica može postići zavidne brzine, a nije tajna da se njome može postići i do osamnaest čvorova.