Zemlja smo s tisuću otoka, prekrasnom obalom i prirodom koja poziva na uživanje u moru s brodom. Ali, kako ga nabaviti? U ovim ne baš bajnim vremenima nije lako sakupiti toliko gotovine za kupnju plovila. No, život je jedan i nemamo previše vremena za dugotrajnu štednju, jer ćemo do broda doći eventualno tek kad ostarimo. Ako i tada... Zato izlaz najčešće tražimo u kreditu. A banke ih nude. I to poprilično.
Svakodnevno nas bombardiraju ponudama. Imate li posao i solidna primanja, u osnovi kredit nije preteško dobiti. Ako ste sretni da vas ne kolje niz drugih otplata i provjere dobro prođu, to se može ostvariti za otprilike tjedan dana... Kako otplatiti, e to je već drugo i dugo pitanje.
U želji da provjerimo kakve kredite za kupnju broda i pod kojim uvjetima nude naše banke, krenuli smo u malu novinarsku potragu. Odlučili smo to učiniti a da se ne predstavljamo kao novinari.
Da budemo što uvjerljiviji, pribavili smo i predračun pretpostavivši da je to prvi preduvjet kad se u banci pojavite sa zahtjevom za kredit s ciljem namjenske kupnje plovila. Zamislili smo da to bude brod koji košta otprilike tridesetak tisuća eura i za pokazni model odabrali Nautiku 690 K s motorom Yamaha F100 DETL, čija je cijena - 227.150 kuna s PDV-om - upravo tolika. Uskoro nam je iz Remia-plasta stigao predračun i krenuli smo po bankama.
Gdje staviti brod
No ubrzo, prvo iznenađenje...
– Ne znam imamo li baš namjenski kredit za kupnju brodice? Čekajte, da provjerim... Nema mi toga ovdje... A ni ovdje, iznenađuje nas već na prvom koraku službenica prebirući po kompjutorskim stranicama. Hmmm..., pod što bi se to moglo svesti?
U posljednje vrijeme nisam imala zahtjeve za takav namjenski kredit, govori uslužna i simpatična crnka koja me smjestila u udobnu kožnu stolicu nasuprot sebe, da se osjećam kao pravi brodovlasnik. Barem dok me pridobiju da sklopim ugovor o kreditu, a poslije nek se mislim...
Dok prebire po kompjutoru komentira s kolegicom, kako bi to kod njih možda spadalo u kategoriju kao što su recimo namjenski krediti za kupnju automobila.
– No, baš namjenski za brodiććć... Ne. Neee... na žalost ne mogu takvo što pronaći, govori nakon dužeg traženja. A onda odjednom ipak spasonosno dodaje A!!! Evo ima. Ovdje pod turističkom djelatnošću - namjenski kredit za kupnju brodice...
Jeste li možda u turističkoj branši, pita. Na žalost nisam, pa i to pada u vodu. Možda bi se nekako mogao ugurat, pitam, No kako je preduvjet da se bavim iznamljivanjem i slično - ništa.
– Pa kako, čudim se. Živimo na moru, u pomorskom smo gradu, imamo kredite za automobile, nekretnine... Za sve i svašta, valjda i za umjetne trepavice, ali nema za plovila. Znači ništa od moga sna i kredita?
– A, ne. Imamo mi uvijek neko rješenje. Možemo vam ponuditi nenamjenski gotovinski kredit u kunama ili u eurima, kaže crnka i brzo počinje iznositi ponudu za gotovinski kredit...
Nakon što sam čuo sve, zaključujem:
– Nenamjenski jest neko rješenje, ali možda da ipak poslije provjerite kod još nekih kolega – ističem na kraju razgovora nadajući se da joj je nešto promaklo. Još, ne mogu vjerovati da u pomorskoj zemlji i u gradovima s više od stotinjak tisuća građana orijentiranih na more, nema takvih kredita. Zato sam uporan. Rekli ste da ste donedavno radili u drugom dijelu banke na drugim poslovima. Možda netko tko je duže specijaliziran, ne predajem se i dalje uvjeren kao je to neka greška.
Tračak nade
Nešto kasnije u PBZ-u ukazao se tračak nade. Službenica odmah kaže da imaju takvu vrstu namjenskih kredita. Fino, baš sam zadovoljan. No dodaje da u posljednje vrijeme nije radila ni jedan takav zahtjev, ali se sjeća osnovnih uvjeta.
– To vam je kredit po kojem je plovilo u vlasništvu banke sve dok ga ne otplatite.
– To nije leasing, nego klasični namjenski kredit? – provjeravam sumnjičavo nakon ranijih iskustava.
– Ne, to je namjenski kredit – odgovara mi simpatična plavuša, nastavljaući provjeru po svojim kompjutorskim stranicama da mi isprinta i ostale uvjete kao što su kamate, osiguranje i slično.
Ubrzo shvaćam da to predugo traje. Naslućujem da bi i ovdje moglo biti problema.
Posebno kad me gospođica zapitala: – Da se možda ne bavite...
– Ne, prekidam je razočarano i prije no što je izrekla onu famoznu konstrukciju o turističkoj djelatnosti...
– Na žalost, onda ni mi nemamo namjenski kredit baš za kupnju plovila... Žao mi je. Ranije smo imali. Eto sad više nemamo, kaže žena uz niz isprika i kao i ostali, nudi nenamjenski kredit.
Samo nenamjenski
Nada ipak ostaje, ali kroz nekoliko sljedećih banaka ubrzo se osvješćujem. I u drugih pet velikih banaka koje sam obišao odgovori su bili isti – vjerovali ili ne u pomorskoj zemlji nema namjenskog kredita za kupnju plovila!!! Svi nude samo nenamjenske gotovinske kredite koji su u pravilu, ipak nepovoljniji od onih s izravnom namjenom.
Tako nam je preostalo da se oprostimo od sna o brodu preko namjenskog kredita i da uzmemo ono što se nudi. Kako nije bilo druge, okrećem se potrazi za najpovoljnijim nenamjenskim kreditom. Obišao sam Splitsku, Zgrebačku, PBZ, Erste i Raiffeisen banku, te Hrvatsku poštansku banku. Uvjeti su uglavnom slični...
Odskočila je tek Splitska banka s kreditom uz razmjerno nisku kamatu od 5,61 posto za kredit u eurima, ali samo s rokom otplate do 7 godina. Kod ostalih se kamata vrti između 7 i 8 posto...
No u Splitskoj je zato sistem osiguranja kroz policu znatno skuplji, jer ona nema štedni element i ne vraća se kupcu kad isplati kredit kao kod većine drugih banaka. A visina te police u znatnoj mjeri ovisi o godinama starosti tražioca kredita.
Police osiguranja
Tako će za nekog četrdesetogodišnjaka biti primjerice samo oko 500 eura, no za nekog 60-godišnjaka i pet puta više, čak do 2500 eura! I još jedna pogodnost za one mlađe od 40 godina. Ako je kredit do 10.000 eura, (što nije u slučaju našeg zamišljenog plovila, ali za neka jeftinija...), i ako su primanja usmjerena preko te banke, klijenti su oslobođeni plaćanja police životnog osiguranja.
Upravo te police osiguranja jedno su od najvećih opterećenja, jer gotovo svagdje iznose više tisuća eura, pa se za to umanjuje iznos kredita ili se polica mora dodatno financirati. No dobro je što se taj iznos, osim kod Splitske banke, vraća nakon otplate.
Police su najčešće od 10 do 15 posto od visine kredita, a važno je i je li kamata fiksna ili promjenjiva, jer je kod ovih drugih na duži rok rizik znatno veći. S plaćom od 8000 do 10.000 kuna, koliko smo rekli da zarađujemo u svim bankama, bilo je moguće podignuti kredit od 30.000 eura...
No ako vam je tvrtka u kojoj radite slučajno još u predstečajnoj nagodbi ili nešto slično, tada ćete teško doći do kredita bez kreditno sposobnoga jamca, a svi znamo kako ga je danas teško pronaći.
Potvrde i izjave
Uz policu potpisuju se i obavezni instrumenti osiguranja, kao što su izjava o zapljeni po pristanku dužnika od svakog sudionika u kreditnom poslu što se potvrđuje kod javnog bilježnika gdje se potpisuje i zadužnica. Naknade za kredit i ostali troškovi ovise od banke do banke, ali mnogi ih i nemaju da privuku klijente.
Potrebni su i dokumenti, primjerice, zahtjev za kredit ovjeren od poslodavca, za umirovljenike potvrda o mirovini, preslike osobnih dokumenata, izlisti nekoliko posljednjih primanja i slično.
U silnim brojkama i uvjetima kojima su me izbombardirali u raznim bankama, na koncu nisam u sve zapisano baš posve siguran. Posebice nakon nekih usporedbi uvjeta i kamata. Bolje je provjeriti. Vraćam se sljedećeg dana u banku još jednom utvrditi kamatu...
U ovoj smjeni ne radi službenica kod koje sam bio dan ranije, pa idem kod njene kolegice. No sve što sam zapisao ispalo je točno... Ali valjda sam se previše raspitivao, pa primjećujem da službenica postaje sve obazrivija. Izvadila je iz ladice i neku službenu značku, pa je neprimjetno vješa oko vrata. I dalje mi vrlo precizno i susretljivo sve objašnjava.
Tajni kupac
Na koncu dok joj pružam ruku i zahvaljujem spreman otići, ona me uz osmjeh pita:
– Da niste vi tajni kupac?
– Molim? - pitam iznenađeno, razmišljajući je li shvatila da sam novinar ili to ona misli na neke njihove tajne kontrole, za koje znam da postoje u nekim drugim službama. Riječ po riječ razjašnjavamo da im tvrtka povremeno pošalje kontrolore koji se pojavljuju kao tražitelji kredita, a zapravo provjeravaju kako se radi.
Na odlasku joj priznajem da sam ipak neka vrsta tajnog kupca, ali iz druge branše pa se oboje slatko nasmijemo. Ako je do kontrolora, mogu reći da sam u svim bankama stekao dojam kako su službenice (jer su sve bile žene) iznimno profesionalne, ljubazne, strpljive i dobro potkovane, pa poslodavci mogu u njih imati potpuno povjerenje. Takav sam dojam barem ja stekao...