StoryEditorOCM

priča o uspjehuMana bez mane najekološkiji je hrvatski brod: posjetili smo brodogradilište Rand i doznali kako im je pošlo za rukom ono što mnogima u Lijepoj našoj nije

Piše Gordan Jelavić
2. lipnja 2020. - 13:11

Ulazeći u tvornički krug nekadašnjeg socijalističkog kaštelanskoga giganta Jugovinila, danas kompleksa uglavnom zapuštenih hala u vlasništvu Joška Berketa i Envera Moralića, ugodno nas je iznenadio novi putokaz s anglosaksonskim natpisom –​ Rand Shipyard.

To nam je znatno olakšalo put do lokacije dogovorenog posjeta jednom od trenutačno najzaposlenijih hrvatskih pogona u maloj brodogradnji, odakle se proteklih pola godine isporučuju otvoreni gliseri za cijelu Europu, SAD i Australiju.

Ta uspješna priča nije nastala preko noći. Organizaciji serijske proizvodnje prethodili su mjeseci pripreme, razvoj kalupa i alata, sve zajedno vrijednosti oko 2,5 milijuna kuna. Na stranicama Otvorenog mora prošle godine smo predstavili model Rand 27 Supreme, nastao u suradnji toga danskog proizvođača sa splitskom inženjerskom tvrtkom Advanced Solutions projektanta Fabjana Viđaka i menadžera Davora Paića.

image
Ane Špar, Davor Paić i Fabjan Viđak
Joško Šupić/Cropix

Već tada smo pisali kako je u Vranjicu pored Splita već pokrenuta proizvodnja petmetarskog Randa Picnic 18, no sada je to napravljeno na još višoj razini, s planom da se u proces polako uključi i nešto od sedam većih modela koji se trenutačno rade u Španjolskoj.

Za dnevne izlete

Prva u nizu je sedammetarska Mana 23, potpuno novi model također nastao u hrvatsko-danskoj kuhinji. Pod krmenim sunčalištem je prostor za skrivenu klasičnu ili električnu pentu snage do 30 konja, tako da je cijena tog otvorenog plovila s porezom i motorom 54 tisuće eura.

image
Rand gradi imidž u nautičkom svijetu
Joško Šupić/Cropix

Maksimalna brzina broda teškog 700 kilograma bit će 15 čvorova iako će, pogotovo u električnoj verziji, cilj biti ploviti što duže upola manjom brzinom. Kao i 30 tisuća eura vrijedan Picnic, kojih je već tridesetak napravljeno u Kaštelima, Mana će služiti za dnevne uzobalne izlete. Certificirana je za 12 putnika s isto toliko sjedećih mjesta tako da ima veliki turistički potencijal.

Sada već višegodišnji poslovni odnos Splićana s danskom obitelji Rand rezultirao je s 12 radnih mjesta i velikim potencijalom za širenje jer uz postojećih 900 kvadrata plan je udvostručiti kapacitete i broj zaposlenih. Davor Paić nam otkriva kako im je pošlo za rukom ono što mnogima u Hrvatskoj nije.

– Ova priča je potpuno drukčija od ostalih hrvatskih. Danci se ne boje planirati deset godina unaprijed i izjaviti da će postati veliki svjetski proizvođač kojeg će prepoznati distributeri širom svijeta. Ljudi zanemaruju činjenicu da bez lokalnog dilera neće biti prodaje. Hrvati su uglavnom proizvodili kopije talijanskih i francuskih brodova, a za izvoz je potrebno naći tržišnu nišu u kojoj ćeš biti prepoznat.

Mi smo prepoznali elektropogon i ekologiju, održivost i socijalnu interakciju. Za Manu smo odabrali domaću Kelteksovu smolu dobivenu reciklažom, a za interijer koristimo norveško drvo iz organskog uzgoja tvrtke Kebony, tako da će u kombinaciji s Torqueedo električnim motorom Mana biti najekološkiji brod do sada –objašnjava Paić.

Danska zastava

Za osnovnu kvalitetu plastike i gelcoata zaslužna je također kaštelanska tvrtka Brzoglas, specijalizirana za strojnu obradu i izradu modela. Kao kooperanti rade odličan posao, tako da će dio ljudi i alata uskoro preseliti iz Kaštel Novog uz Randov pogon da cijeli proces proizvodnje bude na jednom mjestu.

Trup se isporučuje u prepoznatljivoj sivoj ili bijeloj boji, a oprema stiže iz raznih izvora, od lokalnih distributera poput Unimara,Wasija, Meridian projekta i Jarušice pa sve do konzole iz Danske i jastuka iz Latvije.

image
Hrvatska se ne spominje ni na pločici
Joško Šupić/Cropix

Isporuka do kupaca u Sydneyju i Miamiju ide prilično jednostavno jer kamion sa standardnim brodskim kontejnerom od 40 stopa dođe do vrata pogona, ukrca teret i odveze se do Rijeke ili Monfalconea. Od tamo brodovi stižu na udaljena odredišta u roku od mjesec dana.

Objektivno gledajući, Randov Picnic je brodica vrlo jednostavnih linija i po dimenzijama slična našim pasarama, a opet se zbog dobre marketinške priče uspješno prodaje po nekoliko puta višoj cijeni. U svemu veliku ulogu igra i zemlja podrijetla. Naime, menadžment je procijenio da će proizvod imati višu cijenu ako nosi dansku zastavu pa se, nažalost, Hrvatska službeno nigdje ne spominje, čak ni na proizvodnoj pločici. A to za našu malu brodogradnju nije dobro, jer je konačan proizvod vrlo dotjeran pa ga bez problema kao bajbot kupuju i mnogi vlasnici megajahti.

image
Bartul Bungur, Mario Bobeta, Davor Paić, Jadran Blažević, Frano Piplica, Antonio Kargotić i Joško Samardžić
Joško Šupić/Cropix
Meštri za drvo i struju

 

Većina radnika u pogonu iskustvo je stekla na sličnim ili kompleksnijim brodograđevnim projektima u splitskoj regiji tako da im rad u dobro organiziranoj seriji nije ni najmanji problem.

Pod vodstvom Antonija Kargotića njihov rad je prepoznat i u drugim Randovim pogonima pa tako u Španjolsku šalju cijele komplete sastavljenih razvodnih ploča s kablovima.

Električari Frano Piplica i Mario Bobeta pokazali su nam jedan od besprijekorno složenih sklopova spremnih za isporuku.

– Kabeli su pokositreni bakreni, prilično su teški i treba ih prvo odrezati na mjeru. Tu je i utičnica za 220 volta, punjač s tri izlaza, sklopka, velika ploča osigurača upravljivih preko ekrana, 4 jaka izlaza od 20 ampera, 12 slabijih od 10 ampera i 8 ulaza za razne instrumente. Sve je povezano u mreži NMEA 2000, a ploter odmah testiramo tako da se u Španjolskoj samo trebaju razvući kabeli i ploča pričvrstiti za trup broda. Nama dvojici za ovo treba tjedan dana rada – kažu nam vješti električari.

Voditelj stolarije Jadran Blažević sa svojim pomoćnikom Joškom Samardžićem radi male bravure od tikovine, od čega nam je za oko zapeo predivan stol zaobljenih rubova. Jadran nam je otkrio i svoj recept za slaganje sendviča od tikovine.

– Prije se u jezgru stavljalo puno drvo, ali se krivilo, pa zadnjih godina koristim avionske aluminijske panele saćaste strukture. Vrlo su lagani i daju veliku čvrstoću. Letvice od tikovine lijepim epoksijem, a bokove od masiva s pero-utorom spajam sikom. Kad ga ovako složite onda ste sigurni da će trajati dugo, samo ga treba redovito mazati uljem – objašnjava Jadran navodeći kako mu za izradu stola dimenzija 120 puta 60 cm trebaju tri radna dana.

image
Električari Mario Bobeta i Frano Piplica
Joško Šupić/Cropix
28. travanj 2024 23:23