Nakon predstave "Balon", zabavne drame prepune crnog humora održane u sklopu festivala "ka Kultura u tučepskim zaseocima", koja govori o svakodnevici, kazalištu i gubicima koji su toliko bolni da možemo biti sretni ako nas zaobiđu, porazgovarali smo s glumcima iz predstave Vilimom Matulom i njegovom suprugom Brankom Trlin-Matula. Predstava Teatra Exit-Zagreb održana je u zaselku Podpeć, a riječ je o djelu autora Mate Matišića i višestruko nagrađivanoj drami redatelja Mislava Brečića, u kojoj još nastupaju Krešimir Mikić i Iskra Jirsak.
Koliko je zahtjevno nastupati u predstavi sa supružnikom i je li to prednost ili mana glumačkog posla?
- Kad god mogu, nastojim izbjeći takav poslovni angažman, jer smatram da tu nema nekih posebnih prednosti. Međutim, neki autori poput Olivera Frljića u predstavi "Šest lica traži autora" inzistiraju da nastupimo zajedno. Profesionalci smo i odazovemo se redateljevoj zamisli - iskrena je Branka.
Nepodnošljiva nepravda
- Suprugu poznajem još od Akademije. To je svakako prednost jer znate kako vaš partner reagira u raznim situacijama. Kao i svaki par, prošli smo mnogošta tijekom zajedničkog života. Nakon prvotne očaranosti slijedi razočaranost, a zatim shvatite da, ako želite trajati, neprestano morate očaravati jedno drugo - rekao nam je Vilim.
Vilime, jedan ste od osnivača građanske platforme Možemo!. Jeste li očekivali pobjedu na izborima u Zagrebu?
- Zagrepčani su shvatili da se moraju uključiti u politiku ako žele popraviti svoj život i promijeniti stvari nabolje. Iz istih razloga sam se uključio i ja. Prije četiri godine za Tomislava Tomaševića se jedva znalo, ljudi su bili generalno apatični, no postalo je nepodnošljivo trpjeti nepravdu. Dugo se to nezadovoljstvo gomilalo, ali kad se čovjek odluči pokrenuti, iznenadi se koliko je malo potrebno da se stvari pomaknu u pozitivnom smislu. Naše vrijednosti su ekološke, antifašističke i liberalne, a podržava nas i određeni broj građana kojima je dozlogrdila nepravda, iako su simpatizeri drugih stranaka. Jedino u općini Brezovica nismo osvojili apsolutnu većinu. Mislim da to dosta govori o prepoznavanju temeljnih vrijednosti koje nudimo u svom programu.
Branka, jeste li i vi aktivni u politici?
- Cijenim Tomaševićev rad, ali se ne bavim politikom. Angažirana sam u ansamblu kazališta Kerempuh i drago mi je da se napokon vraćamo na scenu nakon što dvije godine nismo nastupali zbog korone. Politika me dotiče kao i svakog čovjeka, no ne bih se time aktivno bavila. Bila sam zaokupljena problemima kazališta, stalno je netko iz teatra bio u samoizolaciji, a još uvijek je neisplativo održavati predstave za tridesetak ljudi. Nadam se da je najgore prošlo.
Najdraži je Macbeth
Koje su vam uloge najdraže?
- One koje su mi bile najzahtjevnije i najteže su upravo one koje su mi najdraže. Macbeth je jedna od tih. Tu sam također glumila s Vilijem.
Vilime, hoćete li se sad više posvetiti politici ili će gluma i dalje biti prioritet?
- Meni je skoro 60 godina, a životna želja mi je bila da postanem glumac. Volim ovaj posao i bavit ću se njime dok god budem mogao. Sportaš već u četrdesetoj prestaje biti aktivan, a posao glumca traje duže mada, moram priznati, i nama nedostaje energije koju smo imali u tridesetima. Divim se Radi Šerbedžiji koji je kategorija za sebe i uvijek je bio izuzetak od pravila. Sama činjenica da je prema anketama tadašnjeg magazina "Studio" sedam puta zaredom bio najpopularnije lice godine u bivšoj Jugoslaviji, dovoljno govori o njegovom značaju i veličini.
Možemo li se nadati da će vrijeme koje dolazi donijeti promjene nabolje u političkom smislu?
- Možemo!