Operacije nosa spadaju u najteže i najčešće operacije estetske kirurgije, koja u ovom slučaju na više načina simbolizira umjetnost, znanost i praksu kirurške discipline. Neohodno je (raz)otkrivanje psihoestetskog statusa pacijenta, kirurška kompetentnost za modifikaciju operativnog zahvata u skladu sa individualnom situacijom i, najvažnije, poboljšanje nosne i respiratorne funkcije, kaže ugledni liječnik dr. Reuf Karabeg za avaz.ba.
Pacijenti su danas puno zahtjevniji, ali i načelno bolje informirani nego ikad ranije, napominje.
Mnoge informacije od "dr. Googlea’’ se, ipak, pogrešno shvaćaju i pacijenti često budu lažno impresionirani. Iz tog razloga, prave informacije moraju se dobiti izravno od kirurga, kazuje dr. Karabeg.
- Pacijent vjeruje ili dolazi sa nekakvim preduvjerenjem da je estetski kirurg čarobnjak, a zaboravlja da je esteska kirurgija grana kirurgije sa mogućim komplikacijama, na sreću rijetkim - napominje.
Glavna komplikacija je ponovni operativni zahvat odnosno mogući neuspjeh operacije.U svijetu, ovisno od kirurga do kirurga, zahvat se ponavlja u 15-30 posto slučajeva, istakuo je liječnik-specijalist za avaz.ba.
Iz svoje prakse navodi da većina pacijenata koji zahtijevaju estetsku operaciju nosa jednostavno traži promjenu veličine i oblika nosa. Najčešće, smanjenje veličine određenih zona ili kompletnog nosa.
Ne smije se zanemariti činjenica (osobito ne smije pacijent) da osim važne estetske i dominantno personalne karakteristike, nos predstavlja i važan organ mirisa i glavni organ disanja te da je funkcija disanja najčešće narušena kod većine pacijenata koji traže estetski zahvat, a osobito nakon traume nosa.
Kirurg je dužan, čak i kada pacijent nije svjestan tog problema, prezentirati ga pacijentu, te prepoznati onoga s problemom dismorfobije, tj. iskrivljene slike (u ogledalu) o sebi.
Bez obzira na korektno urađen zahvat, vrlo dobar ili čak savršen rezultat, pacijenti znaju biti nezadovoljni. Premda im i drugi, treći estetski kirurg može reći da nema potrebe za novim zahvatom, da ima dobru prohodnost dišnih puteva, pacijent i dalje "ima svoju percepciju’’ i inzistira na daljoj korekciji iz samo njemu poznatih motiva i razloga.
Takve pacijente nije lako otkriti u preoperativnom razgovoru jer su inteligentni, elokventni, simpatični, a u dubini duše mogu biti frustrirani ili puni kompleksa.
Liječnik je opisao i neke tehničke okolnosti samog zahvata.
- Zatvorenu tehniku operacije je teško razumjeti pošto se praktično radi "naslijepo’’ i nema vanjskih rezova. Kod otvorene tehnike, pak, preglednost je besprijekorna, ali ostaje mali ožiljak na kolumeli, tj. na pregradi koja dijeli dvije nosnice.
Dužina operativnog zahvata je oko 60 min kada se radi samo estetska komponenta. Kada se radi i operativni zahvat nosne pregrade i/ili nosnih u cilju boljeg disanja, operativni zahvat traje do sat i pol.
Operacija se radi u općoj anesteziji, rjeđe u kombinaciji analgosedacije i lokalne anestezije.
Hospitalizacija nije neophodna. Šest sati nakon operativnog zahvata pacijentu je dozvoljeno da ide kući ali, po želji, može ostati u dan ili duže – informira sugovornik, uz napomenu da vanjskih ožiljaka nema, rijetko samo oko pet milimetara na spoju sa gornjom usnom (kod otvorene tehnike), ali je isti ožiljak praktično nevidljiv ili veoma teško vidljiv.
Obično se konci ne skidaju nego se sami resorbiraju; izuzetak je skidanje par konaca na bazi nosa ako se koristi otvorena tehnika – rekao je o jednoj od najsofisticiranijih kirurških facijalnih operacija dr. Reuf Karabeg za avaz.ba.