StoryEditor
Životjeste li znali?

One su dio grada Splita, a naziv su dobile po izvoru slane ili kisele vode: Asociraju li me Slatine na salatu? Is! I na kupus, kumpire. Sve lipo reste

Piše Lenka Gospodnetić
25. listopada 2020. - 15:42
Lipo, mirno, ugodno...  Vladimir Dugandžić/Cropix

U riječi "slatina" najprije se nazire "sol", kažu jezikoslovci. Uvećanica slatina tako može biti "izvor slane ili kisele vode, takva kupka, no i iskrčena zemlja s rijetkom šumom, tlo na kojem se nakuplja voda, pa onda i močvarno tlo, kaljuža".

Toponim Slatina i čest je, i star, datira još od 13. stoljeća! No, sve to ponekad ipak nije dovoljno da bi stanovnici bili upoznati sa značenjem toponima, što smo došli sondirati i u jedinu splitsku općinu na – otoku, točnije na Čiovu.

– Ne znan šta je "Slatine", ali znam da je tu Gospa od Prizidice, koja je davnih dana doplivala iz Grčke i uvatila se za škrapu; zna se pet prsti tamo di se Gospa uvatila. Nedavno se po katoličkom kalendaru častilo Ime Marijino – priopćava nam Tonka Balić, rođena Ljubica, i – rođena Slatinjanka. Zatekli smo je ispred mjesne pekarnice, nadomak rivi.

Tonka ima bogat 82-godišnji život; dva sina podarila su joj i petero unučadi i sedmero praunučadi! Šteta što suprugu nije malo veća mirovina, jedino bi se na to požalila...

– Ima muž 42 godine navigacije u Obalnoj plovidbi, a radija je posli ka stražar u škveru i penziju dočeka ka noćni čuvar na trogirskom kolodvoru. Inače je u Slatinama lipo; jede se, pije, kupa... I tako čak i zimi, ima puno lipih dana. A ljudi, kakvi su? Koka kaže: kako ko – smijulji se gospođa Balić, nutka nas svježim smokvama:

– Uzmite, okripite se. Ajde! Jedite, novinaru triba snage – razložno primjećuje.

Kad smo već kod frute i verdure, pitamo je asocira li je možda naziv Slatina na – salatu.

– Is, da salatu! I kupus, kumpire, selen i petrusimul! Sve ovde lipo reste – klikće Tonka Balić, rođena Ljubica.

Do nas uto došeta mladi Marin Andrijolić. Njegovo je prezime plemićkog podrijetla, a vezano uz toponim Slatine oprezno primjećuje:

– Hm, možda bi se moglo odnosit na nešto slano. Ka more – veli 22-godišnji vozač Andrijolić, uz obećanje da će "provjerit o čemu se točno radi kad dođe doma".

Pitamo ga kako je jednom mladiću živjeti u malome mistu kao što su Slatine.

image
Marin Andrijolić
Vladimir Dugandžić/Cropix

– Lipo, ali u budućnosti se ipak vidim u Splitu. Ne u Trogiru – tamo nemam nikoga – nego u Splitu, di iman svojte. Uostalom, i sad sam u Splitu; Slatine su dio grada Splita – lukavo nas podsjeća na geografski teže razumljivu, ali administrativno neupitnu činjenicu mladi Marin, inače gorljivi hajdukovac.

'Mo'š zalivat - ne mo'š pit!'

Na klupi pod ugodnim krošnjama s pogledom drito na rivu sjedi simpatičan par: supružnici Vrdoljak – Roessler imaju međunarodni brak, ali i zanimljiv životopis. Zanimljiva je i njihova reakcija što znači riječ "Slatine". Gospođa veli:

– Da ste me pitali za Žedno, odmah bi vam rekla: tamo su, kažu, u doba Napoleona doplivali Francuzi i napatili se žeđi. Preživili su samo najizdržljiviji, i do danas imaju svoje potomke u prezimenima poput Miše, Buble i sličnima, najviše po Trogiru. Za Slatine stvarno nisam sigurna; inače ljeta provodimo u Mastrinki – Jasminka će Vrdoljak (72), umirovljena djelatnica u "gastro-sektoru" i naša polupovratnica iz Berlina.

Naime, gospođa Jasminka i danas s neznatno mlađim suprugom Frankom (Nijemcem) prezimljava u Berlinu, ali ljeta u Hrvatskoj, na Čiovu – ne bi dala ni za što.

– Tko zna hoćemo li uspjeti otići u Njemačku... Do tada smo ovdje, dobro je – pomirljivo će ona. Suprug sluša, donekle razumije, kima glavom.

Pitamo je zašto sjedi na klupi u Slatinama kad živi u Mastrinki.

image
Željko Buljan, Mara i Joško Baras
Foto: Vladimir Dugandzic/CROPIX
Vladimir Dugandžić/Cropix

– Jer je ovde lipo! Bili smo u Trogir u spizu, kupili lipe ribe na peškariji, a onda ostavili sve u autu i došli baš ovde odmorit i zapalit španjulet prije nego se doma uvatimo kuvanja – veselo će Jasminka iz Mastrinke.

Živo je na slatinskoj rivi, iako je kafić "Mali porat" zatvorio; dimi se zato iz konobe "Lanterna". Pokraj brodica ćakulaju vlasnik kuće u Slatinama Željko Buljan (57), inače iz Splita – štoviše, s Brda! (u društvu s unučicom), i prijatelj mu, Slatinjanin Joško Baras (68), umirovljeni djelatnik na održavanju zelenih površina u Slatinama. Poslodavac mu je bio "Grad Split", ponosno ističe. Ipak, ne može se podičiti izdašnom mirovinom.

– Ali zato ste brodovlasnik; i vi i prijatelj imate brodove ovdje, u lučici – malo mu dižemo moral.

– Je, svaki brod do petsto eura vrijednosti – veselo prihvaća Baras.

Obojica su na dobrom tragu po pitanju značenja toponima Slatine.

– To su, ka, neki izvori. Vjerojatno bočate vode; ono, mo'š zalivat – ne m'oš pit! Tako nekako. Slatina jednako izvori – kažu, jedan drugome povlađuju, nadopunjavaju se.

A nama drago s pametnim ljudima proćakulati, pogotovo na komadiću otoka što se od Splita "otkrhnuo" kao malko krokanta s torte...

STAROSLAVENSKI IZRAZ

Damir Šarac: 'Slane' Slatine
Slatine su povijesno, a tako je i danas, jedino mjesto na Čiovu koje pripada Splitu. Podrijetlo imena Slatina je u staroslavenskom izrazu za sol. Slatina, u množini "slatine", odnosi se na izvor kisele ili slane vode, ali i tlo na kojem se nakuplja voda, blatište ili močvaru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. studeni 2020 13:34