StoryEditor
ŽivotO NJOJ ĆEMO PISATI

Melanija je iznimna djevojka, jedina romska studentica na splitskoj Ekonomiji, liječi se od leukemije na Rebru i ne odustaje: Učim korejski, vraćam se

14. rujna 2020. - 12:42
'Počela mi je jako opadati kosa, pa sam zamolila medicinsku sestru da me ošiša. Dobro je da imam lijepu glavu...' - smije se Melanija MešićPrivatni album

Melaniju Mešić upoznao sam u ljeto 2016., kad sam radio priču o tome kako je jedina pripadnica romske manjine na splitskom Sveučilištu, čime je srušila predrasude o Romima kao neobrazovanoj manjini.

Ispred zgrade Ekonomskog fakulteta, između predavanja i učenja za ispite, ekipu i mene dočekala je zajedno s prijateljicom vedra i nasmijana djevojka, puna planova za budućnost. Bila je na pragu dvadeset i prve godine.

Nakon toga život nas je ponovno spojio kad smo u jesen 2018. pričali o tome kako je uspješno pobijedila leukemiju. Imala je tada 23 godine.

Sada su joj dvije više, a posljednjeg dana kolovoza svoj 25. rođendan dočekala je u bolnici na zagrebačkom Rebru.

Melaniji se opet vratila leukemija, već je mjesec i pol dana u izolaciji i jedini kontakt ima s liječnicima, jer joj obitelj zbog pandemije ne može doći u posjet. Čak ni u ovim trenucima osmijeh joj ne silazi s lica.

Za rođendan su je roditelji i prijateljice iznenadili cvijećem, balonima i tortom. Sve ju je to čekalo na porti, a u sobu joj donijelo medicinsko osoblje s kojima je pjevala i plesala.

image
Privatni album


Kad nije na kemoterapiji, preko interneta uči korejski, već je na trećem stupnju, i redovito na svojim kanalima društvenih mreža progovara o borbi s bolešću, bloga, vloga, tik toka, pokazuje kako se šminkati...

Ni po čemu ne biste rekli da prima jaku kemoterapiju zbog koje je dan prije rođendana ošišala dugu crnu kosu i zbog koje je cijelo tijelo boli. Jako!

Ona tu bol kao da ne osjeća. Ne dopušta da joj poremeti planove. Još ovog ljeta sve se doimalo kao u bajci. Uspjela je uhvatiti miris mora, živjela život punim plućima. Onako kako to rade djevojke njezinih godina. Jer nije baš čest slučaj da vam u 21. godini, kao njoj, kažu da imate leukemiju, pa vam stariji brat transplantacijom krvotvornih matičnih stanica doslovno pruži novu priliku za život.

A Melanija se zbog svoje boje kože morala dvostruko boriti, više od ikoga od nas, da bude prihvaćena, pokaže što zna i može.

Teško je i meni i njoj uopće načeti bolnu temu. Radije bismo razgovarali o tome koji je film ili seriju zadnju pogledala, što joj se od pjesama ovog ljeta svidjelo...

Svi smo se šokirali

- Ponekad me zaista strah, ali vjerujem svojim liječnicima, vidim da sam u najboljim rukama, tako da očekujem da ću i iz ove bitke izaći kao pobjednica. Često se znam sjetiti male djece pa kažem sama sebi: Ako mogu oni, mogu i ja! To su tako hrabri mali anđeli.

Ima trenutaka kad se bojim, neću lagati. Dosta pričam sa psihologicom koja me ohrabri. Molim se puno. Osjećam da je Bog uz mene. Znam da ću se oporaviti i čvrsto vjerujem u svoje ozdravljenje. Isto tako znam da će biti teško. Ali sve se ovo događa s nekim razlogom i tako je kako mora biti - kaže hrabra djevojka sa zagrebačke Peščenice.

Kad joj je krajem srpnja pozlilo, nije ni slutila da će sve opet morati iznova prolaziti.

- Da se leukemija vratila doznala sam preko hematološkog tumora na bubregu. On se sada smanjio za nekoliko centimetara, no još ne znam kakav će biti daljni postupak, hoće li me morati operirati ili će biti potrebna nova transplantacija ili kemoterapija.

Svi smo se u obitelji šokirali. Mislili smo da je to iza nas jer je sve ukazivalo na to da sam u redu, odlično sam se osjećala. Nije mi bilo svejedno jer znam da se leukemija vraća u težem obliku.

Bila sam svjesna rizika, to je takva bolest. Moram priznati da mi je sada teže. Prvi sam put bila naivna i nisam znala što me čeka, pa je samim time bilo lakše.

image
Privatni album


Nakon što je preboljela leukemiju, nosila je kratku dječačku frizuru, a onda je u studenom prošle godine počela puštati kosu. I baš kad joj je lijepo narasla, sada ponovno mora ostati bez nje.

– Tri tjedna nakon primanja kemoterapije počela mi je jako opadati pa sam zamolila medicinsku sestru da me ošiša. I nije mi žao. Dobro je da imam lijepu glavu, pa mi dobro stoji - šali se.

Još donedavno svaki drugi prolaznik na ulici čudno bi je pogledao jer nosi maskicu na licu. Sad pak ljudi čudno gledaju jedni druge ako ne nose maske. Melanija ju je toliko navikla nositi da s njom zna i zaspati.

Prije je bilo lakše

- Prije je bilo lakše jer nije bilo korone pa sam barem sat vremena dnevno imala uz sebe obitelj ili prijatelje. Sad to nadoknađujem videopozivima i društvenim mrežama.

U početku su svi mislili da imam koronavirus jer im nije bilo jasno zašto sam u izolaciji. Imam podršku iz cijele regije, mnogi mi se javljaju, a najviše sam ostala iznenađena kad mi se na TikToku javila jedna cura i rekla da se nalazi u istoj bolnici kao ja, štoviše u sobi do moje. Sad smo već postale prave prijateljice.

Učlanila sam se i u Facebook grupu SuperCure protiv leukemije i limfoma koju je osnovala novinarka Tena Šnajder. Ima 57 članica između 20 i 50 godina, neke su od nas i mlade mame, s dijagnozom ili su je tek dobile. Ima i onih u sretnoj remisiji, sve se hrabro borimo.

Tamo samo širimo pozitivu i podržavamo jedni druge. Javljamo se kozmetičkim tvrtkama da nam pomognu simboličnim donacijama u obliku proizvoda kako bismo podigle samopouzdanje zbog opadanja kose i sličnih stvari, javila se i Lana Jurčević, želja nam je da grupa uskoro postane udruga - vedro će Melanija.

Ovih je dana završila prvi ciklus kemoterapije i napokon bi trebala izaći iz bolnice kako bi nakratko otišla kući malo se odmoriti.

- Nadam se da ću do Nove godine biti bolje. Želim iduće ljeto dočekati zdrava kako bih mogla otići na more. Dobila sam i manju ulogu u predstavi "Pogledaj me" udruge "Arterarij" koja progovara o diskriminaciji nad Romima i svima onima koji su drugačije vjere, nacionalnosti, seksualnog opredjeljenja.

image
Privatni album


Imat ćemo mini turneju po Hrvatskoj pa se trebam spremiti za nju, tumačim samu sebe. Kažem joj da čvrsto vjerujem kako će ostvariti sve što je zacrtala i da ćemo se idući put naći u njezinu voljenom Splitu, negdje uz more, pričajući o puno ljepšim stvarima.

Mnogo je planova koji se tek trebaju realizirati. Želja joj je educirati sve, pogotovo mlade, o tome što je leukemija i kako se prema njoj ponašati. Isto tako voljela bi završiti i studij na splitskom Ekonomskom fakultetu.

- Naravno, tu je i ples. Na hip-hop se moram vratiti. Čeka me moja energična ekipa da im se opet pridružim na natjecanjima.

- Onda će naš četvrti razgovor sigurno biti o tome. Osim ako te prije toga ne dođem pogledati u predstavi - govorim joj.

- Nego šta, bit će to sve kako treba. Vidimo se uskoro, pozdravi mi Split i okupaj se malo za mene!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. rujan 2020 17:49