Kad bismo govorili o najopasnijim zanimanjima, pri vrhu liste bili bi pirotehničari. Njihov izbor, možemo slobodno reći – životnog poziva u odrasloj fazi – rijetko se podudara s dječačkim snovima. U tim snovima, istinabog, znaju biti policajci, vojnici, pa i vatrogasci, junaci našeg doba. No, nekim čudom, pirotehničari se rijetko nađu u tim snovima. Oni rade, ozljeđuju se i ginu u tišini koju propara jedan zvuk, zvuk eksplozije. Njihova imena najčešće nikad ne saznamo, to je "nesreća na radu", ostaju tek zabilježena kao dio crne statistike.
Pirotehničari, momci koji razminiraju ovu zemlju, naše su zlatno grumenje u zemlji. Oni su spremni samožrtvovati se i izuzetno su nam vrijedni te, nažalost, još uvijek potrebni. Razgovarali smo s dvojicom, Dalmatincem na pragu mirovine i Slavoncem koji bi – kako stvari na terenu Republike Hrvatske stoje – mogao imati posla još koju godinu. Približimo neke tehničke okolnosti...